Rock n' roll je velika strast

Pauzu od čitavih 26 godina bez beogradskog koncerta, Prljavo kazalište će prekinuti 22. decembra nastupom u Kombank areni. Predvođen gitaristom Jasenkom Hourom, jedan od najdugovečnijih i najpopularnijih hrvatskih rock bendova svih vremena, sastav bez koga je nemoguće sastaviti istoriju jugoslovenskog novog talasa, objavio je ove godine svoj novi album Možda dogodine koji trenutno koncertno promoviše po svetu. U susret dugo očekivanom i iz dobro poznatih razloga "škakljivom" beogradskom nastupu, Popboks je stupio u kontakt sa popularnim Jajom, koji je bio raspoložen da odgovori na naša pitanja.

Aktuelnu turneju počeli ste koncertom u Štutgartu. Gde ćete sve svirati i šta ste spremili za fanove?

Potpuno ste u pravu, turneja je započela koncertima u Štutgartu, Frankfurtu i Cirihu. Kazalište će nastupajući i promovirajući novi album Možda dogodine svirati sve veće centre današnjih država na teritoriju bivše Jugoslavije, a naravno i kompletnu Evropu, Kanadu, Ameriku i Australiju. U spremanjima nastupa za publiku, Kazalište nema velikih izbora, jer naprosto mora odsvirati na koncertu glavninu hitova koji su obilježili rad grupe i naravno da će sa posljednjih materijala svirati tri ili četiri nove pjesme. Uglavnom, set lista pjesama se bira na temelju onoga što nam govore oni koji su članovi facebook strane Prljavog kazališta i tako pokušavamo doći do toga što najviše žele čuti na koncertu.

Ove godine vam je izašao novi, 14. po redu studijski album Možda dogodine. Na šta se odnosi naslov? Odakle izvire entuzijazam članova benda da nakon više od 30 godina postojanja grupe nastave sa sviranjem i pravljenjem novih pesama?

Radeći na albumu, u prvoj fazi smo se naprosto odlučili radi pjesme koja se zove Možda dogodine da se tako zove i materijal. Nema nikakvih skrivenih namjera u tome, mada sam pri završetku uvježbavanja materijala napravio grupi dosta problema jer sam paralelno radio intimistički materijal koji je imao radni naslov Knjiga tajni, tako da se u jednom trenutku pojavila gomila materijala i ostalo je više od dvadeset i nešto pjesama. Nadam se da ću u prvoj pauzi, koja će vjerovatno biti tokom drugog mjeseca, probati završiti i taj materijal i naravno objaviti ga.

Rock`n roll je velika strast, možda bi nas razumjeli oni koji se kockaju. A raditi nešto kreativno je ipak jedna od poanti naših života.

Tokom karijere, snimali ste albume u Milanu i Švedskoj, objavljivali ploče za sve veće hrvatske etikete od Suzyja, Dallasa i naravno Jugotona/Croatie... Iz bogate riznice sećanja, koji trenutak u procesu stvaranja albuma vam se najjače urezao u pamćenje?

Ima toliko lijepih i nepredvidljivih trenutaka, tako da mi je vrlo teško decidirano reći baš za jedan, ali mislim da je druženje i rad na materijalima sa Melom Gaynorom, bubnjarem Simple Minds, jedna od velikih prekretnica u mom razmišljanju o glazbi i o budućnosti glazbe.

U kom trenutku karijere ste se osećali najispunjenije? Da li je to možda za vreme sada već legendarnog koncerta u Zagrebu 1989. godine?

Svakako da je to jedan od najvećih koncerata koje je Kazaliste održalo, tako bar piše u knjizi Guinessovih rekorda, ali je tokom karijere bilo toliko lijepih trenutaka. Mislim da sam stvarno uživao i na zadnjem koncertu u Zagrebu, na otvaranju Zagrebačke arene, a savršeno sam se osjećao i na početku ove turneje kad smo svirali na krovu šoping centra u našem kvartu pred šest ili sedam tisuća ljudi, jer smo se sjajno zabavljali.

Kako sa ove vremenske distance gledate na promene u zvuku grupe? Na putu od novog talasa do mainstream rocka stigli ste i do zanimanja za folklor u Uzalud vam trud svirači, jednu od omiljenijih kafanskih pesama na Balkanu...

Pa ipak se mora sagledati činjenica da je Kazalište počelo kao vrlo vrlo mlad bend koji se učio štimati gitare i to neuspiješno. Uvijek se sažalim kad se sjetim našeg prvog producenta, legendarnog gitarista Vedrana Božića kako meni i Zoku Cvetkoviću, prvom gitaristu Kazališta, štima gitare. A naravno da čovjek s godinama nauči neke stvari, i da se razvija. Sebe sam uvijek doživljavao pomalo vangoghovski, nisu mi sve slike remek dijela ali nitko ne moze poreć' da sam to ja. Naravno da svatko ima bolje i lošije trenutke u karijeri ali si nikada nisam mogao prebaciti, i vjerovatno i neću, da nisam dao apsolutno sve od sebe da pokušam napraviti najbolje u tom trenutku.

Jednom ste izjavili da ste ponavljali razred zato što ste išli u Beograd da gledate koncert Bijelog dugmeta. Ko su vam omiljeni muzičari sa prostora nekadašnje Jugoslavije, i zbog čega?

Moram Vas ispraviti, ja nisam išao gledati koncert Bijelog dugmeta, nego je tada Kazalište bilo pozvano da nastupi ispred Bijelog Dugmenta na stadionu JNA što se poklapalo sa promocijom prvog albuma Prljavog kazališta. Naravno da sam radi tog odlaska i nepojavljivanja na ispitu iz Njemačkog jezika pao treći razred, ali nije mi žao jer sam dva puta išao na maturalno putovanje.

Najveći utjecaj na formiranje Kazalista apsolutno je imao Buldožer, a naravno da smo se sa svim novovalnim grupama uredno družili jer smo zajedno stalno nastupali. A od starijih uspiješnih kolega stvar je bila klinički jasna - postojalo je Bijelo dugme, Riblja čorba i Leb i sol.

Svojevremeno ste na ploči Dani ponosa i slave ustupili prostor Tram 11, rep grupi, koja je, kao i vi, iz Dubrave. Zbog čega je ovo zagrebačko naselje toliko identitetski bitno za svoje žitelje?

Možda vam se učini ponekada da čovjek pretjeruje sa tim glorificiranjem svog kvarta, ali možda je to princip pozitivnog pamćenja. Sve najljepše što vam se dogodi, dogodi vam se u mladosti i naravno da ta prijateljstva, zajedništvo i odrastanje na ulici imaju veliku važnost u mom životu. I 90% Amerike još uvijek misli da Bruce Springsteen živi u New Jerseyu i da radi u auto-mehaničarskoj radioni.

Rekli ste jednom prilikom, komentarišući političke teme, da ste se u životu zalagali da se kultura monologa promeni kulturom dijaloga. Komunizma više nema, ali koliko se, po vašem mišljenju, dijalog na ovim prostorima ustoličio kao standard komunikacije?

Apsolutno ste u pravu, san generacije koja je odrasla uz rock`n roll je apsolutno dijalog jer samo on je unapredio čovječanstvo, još od grčke civilizacije. On se još nije ustoličio na onaj način koji je prihvatljiv, jer još uvijek ima previše kvaziintelektualizma i laprdanja neukih, koji svojom netolerancijom naprosto onemogućavaju normalno odvijanje dijaloga.

Da li se sećate vašeg poslednjeg beogradskog nastupa? Kada i gde je bila svirka, kakva je bila atmosfera?

Posljednjeg koncerta se sjećam - 1986. godine, u klupskoj atmosferi.

Pre dve godine ste izjavili da nećete svirati u Beogradu, jer ne želite da se vaš koncert tumači kao provokacija. Nedavno ste otkrili da ste se na beogradski koncert ipak odlučili pošto ste neke stvari raspravili sami sa sobom. Kako ste prelomili da dođete?

U napuhavanju priča oko dolaska se stalno ponavlja da sam rekao da Kazalište neće doći svirat' u šta nisam baš najsigurniji nego sam, i tada i prije toga postavio pitanje da li je Kazalište dobrodošao gost. To pitanje je bilo vezano za jednu stvar, jer ja nisam siguran da sam dobrodošao gost ni na Dinamovom stadionu, pa ne dolazim već 20 godina, i dok mi netko ne kaže da sam dobrodošao ja naprosto poštujem njegovu volju, a to je stvar kućnog odgoja.

Za kraj, čemu beogradska publika može da se nada na predstojećem koncertu Prljavog kazališta?

Ne samo beogradska publika, nego svi oni koji vole Kazalište mogu biti sigurni da će grupa u dva sata koncerta dati sve od sebe, do zadnjih atoma snage, da publika bude zadovoljna.