Naša je publika dominantno ženska

Foto: Trenchtown.org

Zagrebački Elemental nastao je krajem prošlog veka. U međuvremenu, na pet objavljenih albuma se od rap benda transformisao u koncertnu atrakciju, koja u svom proširenom, "organskom" zvuku nema mnogo obzira prema žanrovskim ograničenjima. Predstojeći beogradski koncert u Božidarcu na Dan žena uz nastup u Novom Sadu dan kasnije bili su dovoljni povodi da za Popboks popričamo sa Remi, glavnim ženskim vokalom u grupi i retkom pripadnicom lepšeg pola na ovom jezičkom području čije su repovanje i pevanje u za uho prijatnom saglasju. Imajući ove njene kvalitete u vidu, uz činjenicu da je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu zaslužila diplomu za engleski i španski jezik, tokom intervjua koji sledi nije bilo mesta iznenađenju pri spoznaji da je Mirela Priselac i jedna veoma elokventna osoba.

Ćao Remi, kako si? Kako idu pripreme za beogradski koncert?

Peglamo kosu i peglamo odjelca! Pripreme su u punom jeku, hehe... Ponavljamo tekstove i rifove pošto ćemo u Beogradu izvesti sve pjesme s albuma Vertigo, a neke od njih nismo nikada svirali uživo. Također, učimo tekstove novih pjesama jer ćemo izvesti i neke nove, s albuma koji izlazi na proljeće. Uzbuđenje je u zraku, uvijek nam je drago svirati u Beogradu jer je publika dosta slična zagrebačkoj – zahtjevni su i nema muljanja!

Zbog čega je za nastup odabran baš 8. mart? Koliko tebi lično znači taj praznik?

Datum se baš lijepo pogodio, iako nije bio dogovoren s predumišljajem! Naša je publika dominantno ženska (što je korisna informacija svim singl dečkima), pa zašto da ženama ne poklonimo nešto zgodno na njihov dan? Meni je osobno Dan žena bitan dan kao i svim ostalim emancipiranim ženama: bez borbe sufražetkinja i aktivistica u prošlosti, danas ne bismo imale svoj glas i svoja prava. Nekima od nas to osobito puno znači jer svoje pravo na glas ne doživljavamo olako.

Prema većinskom mišljenju upućenijih u materiju, boljeg ženskog emsija na ovim prostorima nema (bar ja lično nisam čuo bolju strofu na ovom jeziku od one koju si još kao Miss Curse odrepovala u Pasivnoj agresiji (smeh)). Kakva su tvoja “ženska” iskustva u poslu kojim se dominatno bave muškarci? Da li je ženama teže da se probiju na sceni i zbog čega je, po tvom mišljenju, na Balkanu prisutan deficit kvalitetnih ženskih emsijeva?

Hvala na lijepim riječima! Iskreno, spolnu razliku sam osjećala jedino na samom početku bavljenja rapom... Dečkima je isprva bilo čudno što se cura želi uhvatiti u koštac s repanjem. Većina djevojaka koje su se motale oko reperskih ekipa su bile tamo ili zato što im se sviđao neki od njih ili su željele pjevati na refrenima. Zato su me isprva sumnjičavo gledali ispod oka, ali sam s vremenom dokazala da se ne šalim i da nemam namjeru tek tako odustati. Ma zapravo im nisam baš ostavila previše izbora jer sam neprestalno radila i objavljivala nove pjesme. Mislim da deficit ženskih MC-jeva nije specifičan samo za područje Balkana već za cijeli svijet, ali zbilja nisam sigurna zašto je tome tako. Kao i u svakom glazbenom žanru, ako želiš biti uspješan, moraš uložiti određeni trud i rad.

Postojanje Elementala podeljeno je na početke u kome su se obilato koristili sampleovi i period koji traje do dan danas i odlikuje ga živa svirka i neodređenija, otvorenija usmerenost prema raznim drugim žanrovima. Zbog čega je došlo do te promene, i šta su po tebi prednosti i mane prvog i drugog pristupa?

Do promjene u zvuku došlo je nekako prirodno... Nakon što smo dva albuma odradili sa Shotom za producentskim kormilom i sempliranjem (većinom jazza, soula i funka), odlučili smo okupiti bend koji bi nas pratio na nastupima. Oni su prvobitno samo presvirali postojeće instrumentale, da bi onda zajedno shvatili da bismo mogli i raditi autorsku muziku od nule. Tako je to nekako krenulo, a poklopilo se s "kadrovskim promjenama" u bendu, kada smo za vokalima ostali samo Shot i ja. Zbilja se više ne mogu zamisliti da nastupam na matrice ili sa DJ-em, jer jednom kad probaš raditi s bendom, teško se vratiti korak nazad. Jedina mana rada s tolikim članovima u bendu je to što nam za neke dogovore nevezane za muziku treba puno više vremena i puno više impulsa na mobitelu.

Kao osoba koja je aktivna od samog formiranja zagrebačke hip hop scene do danas, kako vidiš hrvatsku i regionalnu rap scenu danas? Šta je po tebi dobro, a šta bi trebalo menjati? Da li ti se čini da ovu vrstu muzike sluša više ljudi nego što se to odslikava u medijima?

Mislim da bi nam na regionalnoj reperskoj sceni dobro došlo malo više međusobnog surađivanja, u vidu raznih gostovanja, a malo manje ego tripova. Također, starija generacija MC-jeva i producenata trebala bi malo više ispružiti ruku prijateljstva mlađim imenima, jer ima dosta kvalitetnih i talentiranih mladih ljudi koje samo treba pogurnuti u pravom smijeru ili im pružiti podršku. Ne bih rekla da je u medijima rap dovoljno zastupljen, osim naravno u onim nešto progresivnijim... Nažalost, takva je situacija već dugi niz godina, a kako ne bih očajavala nad time, smatram da to možda i nije tako loša stvar jer izvođači barem nemaju nad glavom sjekiru koja od njih zahtjeva da stalno izbacuju hit za hitom. Tako se gradi kvaliteta i istinski stvara muzika, a ne prosječna muzička konfekcija.

Šta slušaš trenutno od muzike, šta te inspiriše?

The Black Keys (točnije, njihov projekt Blakroc) i stari punk. Frank Ocean i Jack White. Haustor i Marsha Ambrosius.

Shot i ti sarađujete još od pre nastanka Elementala. Grupa već dugo objavljuje albume za etiketu Menart. Kako nastaju te dugovečne veze i šta je nužno uraditi da bi one opstale i bile dugotrajne?

Potrebni su poštovanje, strpljenje, razumjevanje, a onda još moraš i zaboraviti ego. Bitno je biti timski igrač i razumjeti bend u kojem sviraš/repaš/pjevaš. Svaki bend ima svoju unutarnju dinamiku kojoj se ili prilagodiš ili izlaziš. Ma ljudski odnosi u bendu zapravo su isti kao i svi drugi ljudski odnosi unutar veće skupine, s jednom specifičnom karakteristikom, a to je da zajedno stvarate muziku. U pjesmi Neustrašivi sam to opisala ovako: "Ja imam svoje ljude, mi smo bliski/ Imamo isti cilj, al nismo isti". I to je najveća istina. Imamo zajednički cilj i uživamo u međusobnim trenucima lucidnosti i kreativnosti. Nema puno filozofije. Poklopili smo se i imamo dobru kemiju, a bilo je tu i malo sreće da ti svemir u odabranom momentu pošalje odabrane ljude.

Generalno važite za grupu koja je prilično nesklona skandalima i tome sličnim javnim istupima, i put do publike krčite pesmama i muzikom. Čime se bavite kada ne svirate? 

Svatko ima neki svoj svijet u koji uranja kad ne radimo muziku. Za mene je to prevođenje, Shot i Erol vode svoj studio, Zane je profesor u glazbenoj školi, John studira, Koni radi u glazbenom studiju i vodi razne muzičke i umjetničke projekte, Vida vodi glazbene radionice i predaje glazbu... Voljela bih da se možemo baviti samo Elementalom, ali pitanje je kako bi onda sve to izgledalo i kako bi percipirali svoju muziku...

Ove godine se navršava 15 godina postojanja grupe. U januaru ste objavili spot za Neustrašive, koji su dalji planovi grupe u bliskoj budućnosti?

U proljeće nas očekuje novi, šesti album, a nakon toga nadam se brojne svirke po cijeloj regiji. Treba taj album predstaviti i približiti publici, a za to su najbolje svirke. Usporedno s objavom albuma, predstavit ćemo i novi singl, a za jesen smo predvidjeli promocije u glavnim gradovima regije. Pa se onda i vidimo, zar ne? (smeh)