Žanr trpi zato što mladi autori nemaju nikakvu šansu

Nov si na srpskoj književnoj sceni. Kako bi se predstavio potencijalnoj čitalačkoj publici?

Predstavio bih se kao profesor fizike, otac, muž, kozmopolit... No, ipak bi više volio da me zapamte kao SF pisca s naših prostora - točnije iz Slavonskog Broda, dvjestotinjak kilometara zapadno od Beograda.

Kako i zašto si baš fantastiku odabrao za žanr u okviru koga ćeš stvarati?

To je valjda došlo prirodno i s fakultetom. Budući sam studirao fiziku na tom studiju gotovo svi čitaju SF literaturu. Tada, u tim dobrim starim danima, čitao sam knjigu dnevno. Ali pisanjem sam se bavio oduvijek, ma otkada znam za sebe uvijek sam nešto švrljao i brljao po papiru. Mislim da u fantastici mogu pustiti kočnicu i biti ono što jesam.

Da li su studije uticale na tvoju književnu poetiku?

Naravno, tu je znanstvena crta mojih ideja bez koje ne bih ni pisao. U mojim knjigama nikada neće biti vukodlaka i vampira u to možete biti sigurni.

Kako su izgledali tvoji književni počeci?

Do sada sam objavljivao pretežno kratke priče u hrvatskim časopisima. Od značajnijih naveo bih prvo Sirius B - naš najbolji SF časopis koji je nasljednik starog Siriusa i ima dobre predispozicije da preraste u regionalni časopis. Priče su mi izašle i u Marsonicu, službenoj zbirci SF priča naše regionalne konvencije Marsonikon koju je uredio Leon Maglić. Takođe, publikovan još nekim zbirkama gdje sam prošao na natječaju, na primer GONG-ova zbirka za SF priču na temu demokracije.

Zanimljivo je da si prvi roman premijerno objavio u Srbiji. Da li u Hrvatskoj nije bilo interesa ili je u pitanju nešto drugo?

OK, kad već tražiš cinkat ću (smeh). Da, u Hrvatskoj mi dvije i pol godine nitko nije odgovorio na upite, ali baš nitko. Zašto? Nemam pojma da budem iskren. Valjda je to politika kuća da ne čitaju nove rukopise što meni graniči s ludilom. Tim više, Čarobna knjiga je pokazala kako se odgovara na rukopise jer sam odgovor da uopće mogu poslati tekst dobio nakon 10 minuta. Uredniku Nikoli Petakoviću i izdavačkoj kući uopće, zahvalan sam do groba što su mi pružili priliku.

Sudeći po tvom odgovoru, stanje za hrvatskoj književnoj sceni nije baš ružičasto… Bar kada su žanrovci u pitanju.

Kod nas postoji uski krug ljudi koji objavljuju pod pokroviteljstvom Ministarstva. Jako je teško ući u taj začarani krug pa je i SF scena vezana samo uz 5-6 pisaca za koje se ima novaca. Mladi autori nemaju nikakvu šansu i žanr trpi ma što netko u Hrvatskoj mislio o tome. Situacija iz moje perspektive nije dobra i ne vidim svjetlo na kraju tunela. Kada bi izdavačke kuće pokazale hrabrost i počele izdavati mlađe autore mislim da bi sve nekako živnulo. Moram ovdje spomenuti i užasno velike cijene knjiga i tiska kod nas. Pa su knjige postale popriličan luksuz.

Ivan Lutz, Zoran Živković i Leon Maglić

Opiši u pet rečenica svoj roman Zovite ju Zemlja!

Ovo je ekološka priča. Priča koja kritizira našu potrebu da tehnologijom obuhvatimo ama baš sve što vidimo i osjećamo. Rekao bih da je Zovite ju Zemlja više upozorenje nego vizija, ali ispričana iz jednog sasvim neobičnog kuta. Eto, opisao sam ga u tri rečenice. Ovo je peta (smeh).

Šta dalje? Otkrij nam svoje planove…

Woody Allen je jednom rekao, a meni je to rekao moj susjed: „Ako želiš nasmijati Boga onda mu samo reci za svoje planove!“ Pisat ću kao i do sada. Upravo pišem svoj peti roman. Dva sam napisao samostalno, dok sam tri napisao s prijateljem Gordanom Sundaćem. Sređujem tekstove, lektoriram, prepravljam, ili kako bi rekao Cane: kupujem, prodajem, oduzimam i dodajem... Ako Zovite ju Zemlja prođe dobro s obzirom na očekivanja, sigurno ću nastaviti suradnju s Čarobnom knjigom. Uostalom njima ću definitivno prvo nuditi rukopise, pa sad ovisi najprije o meni hoće li biti kvalitetni tekstovi ili ne.