Reper novog kova

POPBOKS: Za početak, tvoji utisci sa nastupa u Beogradu u okviru Marčelovog koncerta (SKC, 6. novembar)?

KANDŽIJA: Odlično je bilo. Dobro je publika reagirala, na Jeleni je naravno bila ludnica, a mislim da su ljudi čuli sad i druge stvari pa su se ugodno iznenadili. Hvala i Marčelu i Kepi i cijeloj ekipi što su nas pozvali, cijenimo to. Bili smo već jednom u Beogradu i to sad ovo ljeto, na Kalemegdanu na koncertu za studentski tjedan što je MTV organizirao. Svirali su još i S.A.R.S. i KKN i još izvođača ali tada nismo bili s bendom nego s DJ-em i također je bilo odlično.

Razlika između rap scene u Hrvatskoj i Srbiji?

Znam da su kod vas Marčelo i Bad Copy jako popularni, i kod nas su isto. Poznajem većinu ljudi koja dobro radi kod nas, a i kod vas, ali ne znam kako scena diše kod vas. Nisam bio na nekim konkretno rap događajima, pa ne mogu reći najpreciznije. Razlike između beatova/produkcije i tih stvari su slične kao i ostale razlike koje naše zemlje imaju - znači kod nas sve to malo ljepše izgleda, ima se malo više para, imamo studia i to sve. Ali danas, kad svako može raditi muziku na kompjuteru, sve se to pogubilo, te na kraju se sve svodi na to - ako nešto dobro zvuči onda dobro zvuči, a ostalo nije ni bitno.

Postoje različiti izvođači koje ljudi stvarno jako slušaju i podržavaju ali oni su više od rappera, iznad su te scene, znači imaju svoje ime i stil i svoju "scenu" koju su sami napravili, izgradili (npr. TBF, Edo Maajka) i njih slušaju svi, ne samo hip hoperi. Mislim da je slično i kod vas, ako si dobar - dobar si, i svejedno se svi međusobno slušamo, isto je bili u pitanju Hrvati ili Srbi.

Scena u Hrvatskoj?

Ne znam da li uopće scena postoji, jer osim poznatih izvođača tu postoji još nekoliko i to je to, ne znam je li to dovoljno ljudi? Nama većinom na koncertima nisu rapperi, te imam osjećaj da je danas totalno demode slušat rap. Znam da ti ljudi postoje ali valjda im je neugodno zbog imidža hip hopa koji trenutno postoji, ne znam... Moguće je i to da su svi koji slušaju rap isto i izvođači, znači ili rapperi ili producenti pa se onda međusobno hejtaju i osječaju ugroženim, ne znam.

Kod nas, u Osijeku i u Slavoniji je u zadnje vrijeme malo buknulo. Ja sam prije par godina snimio demo i ljudima se svidjelo, onda sam nastupao posvuda i snimio spot za Blato i, uglavnom, baš se potrudio da se CD izda, jer realno iz Osijeka nije niko izdao primjećeni CD od ne sjećam se kada, možda čak i od rata. Kod nas je blato i nema puno mjesta za glazbu, (ne)kulturu i slično, uostalom kao i u svakom manjem mjestu (sad neću napominjat centralizaciju).

Tad je sve krenulo, u to vrijeme negdje se i Woo vratio u Vukovar i pokrenuo emisiju, te su se i Sett i Triki ponovno aktivirali, te je sve nekako krenulo. Danas svi radimo, ja pripremam nešto, a i Krankšvester i Woo isto. Za ostatak Hrvatske znam da nije neka situacija, ali postoje izvođači koji su također na nekakvim počecima kao npr. Dječaci i iskreno mislim da mora proći malo vremena da to sve skupa dođe do ljudi i da to ljudi shvate i prihvate, te mislim da ako se ovako nastavi ne samo da možemo imati tu "scenu" o kojoj pričamo nego i da može biti jako dobra.

Muzička industrija i mediji koji prate muzičku scenu u Hrvatskoj - vrline i mane?

Muzička industrija je kao i svuda u zeznutoj situaciji budući da im je primarni posao nestao: CD-ovi se ne prodaju više gotovo uopće, tako da se sad izdavači pokušavaju prilagoditi toj situaciji kako god znaju. Jedno od rješenja je da recimo imaju, u sklopu izdavačke kuće, i koncertnu agenciju te povežu sve što izvođač radi s njima, dakle i majice s njegovim imenom i šalice i ne znam šta sve ne. Razlika između "demo" izvođača i nekog ko izdaje za izdavačku kuću je npr. ovaj intervju. Dakle moj izdavač se javio vama da napravite intervju vezano uz naš nastup u Beogradu, no danas postoje ljudi koji su izdali za nekog ali svejedno ih nema nigdje te im ne vrijede ni svi intervjua svijeta, ni ne znam kakav PR jer jednostavno nije to to.

Dok recimo Krankšvester, moje kolege iz Osijeka, su sami napravili i stavili na net album, a nastupaju više i od nekih "etabliranih" (koji vokabular, ravno sa čajanke) i poznatih izvođača, iza koji stoje velike izdavačke kuće. Naime Švesteri kao nisu mogli izdati za nikog zbog psovki, cenzura i sličnih stvari, ali realno nisu oni baš ni pretjerano nudili svoj CD izdavačima te ću iduće stvari odnjeti u Dallas te mislim da neće biti problema.

Da se nadovežem na prethodno pitanje i taj momenat autocenzure, ali u drugom smislu... Koliko razmišljaš o Kandžiji kao o liku koji kreiraš i da li ti se nekad desilo da na primer napišeš strofu/pesmu kojom si oduševljen, ali da je ne snimiš jer nije u skladu sa Kandžijinom načelnom "pričom"?

Nije, cenzure nema nikakve, izdavač je uz mene i nikad mi se ne savjetuje ili uvjetuje što bi trebao, što je odlično i iskreno, iako znam da to i nije baš najpametnije. Ali Kandžija kao lik je dosta sličan meni osobno te nemam baš puno nekih gimmicka/fore (ne znam kako se to kaže) koje ubacujem u pjesme namjerno, kao neke lajt motive već kako mi dođe. Te neke gimmicke/fore korsitim na nekim nebitnim stvarima npr. kad sam se slikao s kobasicom i slaninom, ali iako se slikam s tim ne repam o tome kako sam Slavonac koji voli slaninu i kobasicu, iako ništa loše ne bi bilo u tome, dapače bolje nego da pričam kako ću nekog upucat ili kako sam veći zavodnik od Romea i najjači u ulici. A nekakva autocenzura postoji samo u smislu da ako nešto napišem (ko recimo gore navedeno) pa da mi ne valja ili ako je jednostavno glupo, većinom prespavam pa skontam te stvari.

Koliko je neophodno da rap ima neke socijalno-političke poente?

Nije uopće neophodno, može se pričati o bilo čemu ali svi znamo da je ovdje politika u svakom čošku, u svakoj pašteti i ne možeš to izbjeći. A i taj buntovni hip hop je glas onih koji nemaju glas, ili bar tako misle pa u svakom slučaju ništa loše od toga. Naravno, može isto tako i biti puno više od nekakve političke parole i slično, jer ipak se radi o glazbi i o nekakvoj umjetnosti, ili bar nerazumnosti u krajnju ruku te šteta bi bilo da pjesme imaju tekstove iste ko i u novinama, i to u crnoj kronici kako zna biti često. U pjesmi čovjek može stvoriti svoju realnost, koja ne mora biti identična ovoj, može biti puno bolja.

Poznat si kao jedan od najboljih freestyle MC-ja na području bivše SFRJ... Da li uopšte tokom stvaranja pesama razmišljaš o balansiranju udela "MC" pristupa rapu koji je, rekao bih, suštinski vezan za cipher i živu, izgovorenu rimu, i "rapperskog" pristupa rapu - dakle pristupa koji je više vezan za pisane rime, konceptualizaciju, kompleksnije šeme rimovanja i sl?

Kombiniram. Nekad samo slušam glazbu i nešto izfristajlam, i nekih par redova ili nešto što mi bude dobro ostavim. Kad fristajlaš stvarno izađu neke stvari koje racionalno razmišljajući ne možeš smisliti. A većinu pišem puno i dođe mi nešto pa zapišem pa prepravljam pa ostavim da se malo "kiseli" pa tako dodajem kad mi još nešto padne na pamet dok ne dobijem ono što sam zamislio, a onda to sastavljam u smislenu cjelinu gdje je sve na mjestu i nema ni viška ni manjka. To traje dosta vremena, uzmem si koliko god hoću jer se ne žurim nigdje a želim biti siguran u svaku riječ da stojim iza nje, ko da čekam da sazrije, ko fetus kojem treba 9 mjeseci.

Npr. tekst za Krizu - drugu strofu sam napisao odjednom cijelu (to se najčešće događa u nekim adrenalinskim napadima kad se nakupi i samo izađe sve, ali čak i tada je to slično fristajlu, samo što se zapisuje), ali i to sam ostavio da stoji malo, a ostatak sam pisao neko vrijeme. I kad sam bio zadovoljan sa svime, snimio sam je i rodila se Kriza...

Što se tiče šeme rimovanja, rime ne forsiram niti radim od tog neke matematike, jer po meni je ta neka izvedba na prvom mjestu ako imaš tekstove gdje riječi nisu bitne. Meni je važno da kažem šta želim. Treba se razumijet, rimovat naravno, i da bude dobra rima a da ne gubi se smisao, i naravno da to dobro zvuči, da teče. Uglavnom pokušavam iskombinirat da kažem šta želim, da i tekst i izvedba budu na mjestu i da dobro zvuči.

Dalji planovi?

Sad smo završili s koncertima za ovu godinu, i nećemo svirati do izlaska drugog albuma. Imao sam tjedan dana odmora malo, i sad polako počinjemo snimati. Sljedeći tjedan idem do Setta snimat, pa ću onda do Toze pa do Kooladea pa do Hairya i tako dok ne završimo. Pripremam nešto drugačije i baš zajebano, neću vam pričati da ne pokvarim iznenađenje ali jedva čekam da svi čujete.