Apokalipsa koju nam Hillcoatovo izuzetno ostvarenje tako hladno servira u stvari je ogledalo ciničnog svijeta u kome i sami jedva sastavljamo kraj s krajem
Originalni naziv: The Road
Scenario: Joe Penhall (po knjizi Cormaca McCarthyja)
Uloge: Viggo Mortensen, Kodi Smith-McPhee, Charlize Theron, Robert Duvall
Žanr: drama/apokalipsa/road movie
Trajanje: 110 min
Proizvodnja: SAD, 2009.
Braća Coen su savršeno oslikali filozofiju Cormaca McCarthyja remek-djelom Nema zemlje za starce, a to je da život doslovno više nema smisla. Gdjegod se njegovi junaci okrenu ne bi li pronašli neokrnjenu ljudsku dušu ili, nekim čudom, nazreli božiju agendu među homo sapiensom, ono što ih dočeka jeste beskompromisno nasilje i međuljudski animozitet gdje bestijalnim karakterima rukovodi malo što osim čistog, nerazvodnjenog instinkta.
Kao i spomenuti triler Braće Coen, ili There Will Be Blood Paula Thomasa Andersona, i Hillcoatov Put jedan je od onih filmova koji većinom pripovijedaju priču pukim ređanjem slika. Zaplet je i u istoimenoj knjizi relativno simplifikovan (za film je čak morao biti pojednostavljen), međutim ova adaptacija izgleda nadasve fragmentarno i donekle i odsutno baš zato da bi što vjernije uhvatila tonalitet McCarthyjeve depresivne pripovijesti.
Neimenovani Otac i njegov desetogodišnji Sin hodaju karbonizovanim otpadom post-apokaliptične Amerike obavijene dimom izgorele zemlje, vjerujući da pri moru vlada toplija klima. Nalaze se u svijetu gdje očito ljudski-izazvana katastrofa nije uništila samo civilizaciju i društvo, već i svaki zamislivi oblik života osim malog broja izgladnjelih i brutalizovanih ljudi. Uništenje je naročito bilo pogubno za čovječiju psihu, i ono nešto preživjelih pokušava dočekati sutra sklanjajući se od ljudi, ili ubijajući i jedući one na koje imaju sreće da uopšte i naiđu.
U stvari, ono što Hillcoatova veoma uzbudljiva i veličanstveno slikana parabola elaborira je da je Otac prinuđen svojeg naivnog i dobroćudnog Sina naučiti survivalističkom manirizmu, i pored toga što će na taj način sa njega strgnuti i posljednju trunku čovječnosti, a sve to da bi ovaj mogao da preživi u slučaju ako se njemu nešto desi.
Hillcoat, kao ni McCarthy, ne prezaju od toga da nam ni u jednom momentu ne pruže ni tračka od mogućeg iskupljenja ili nade, iako sâm svršetak treba, valjda, da nam povrati vjeru u nas sâme.
Iako Put nije napravljen da bi imponovao svakom filmofilu, čini se da kraj svijeta i propast ljudskog duha nikada nisu doživjele prijemčiviji i intrigantniji tretman.
NAPOMENA:
Komentari ne odražavaju stav redakcije Popboksa već je ono što je u njima napisano isključivo stav autora komentara.
Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.
Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare, kao ni one čijim bi se objavljivanjem prekršio Zakon o javnom informisanju.
Ukoliko nam u komentaru ukažete na činjeničnu, gramatičku, slovnu, tehničku i sl. grešku, bićemo vam zahvalni i prosledićemo informaciju odgovornima u redakciji, ali taj komentar nećemo objaviti.
Komentare koji se tiču uređivačke politike nećemo objavljivati, sve predloge (i zamerke, pohvale...) koje imate možete nam poslati e-mailom.
Komentari