Dino Šaran

Omiljeni album i pesma?

Uh, prilično isključivo pitanje. Ok.

David Bowie - Life on Mars. Ovih dana sam pročitao njegovu biografiju i uz put preslušavao stvari koje dugo nisam čuo. Amosfera i lirika ove pjesme su savršeno ukomponovane, a Bowie se preko nje definitivno upisao u vječnost. Što se albuma tiče, tu je In Rainbows - pretprošli album Radioheada. Perfektna ploča, takođe za vječnost.

Koncert koji ćeš uvek pamtiti?

Koncert U2 u Sarajevu par godina nakon rata. Nakon dugo vremena Koševo je bilo puno. Bonu je pukao glas, ali smo svi pjevali umjesto njega kad je trebalo. U to vrijeme teško da si mogao prisustvovati većem spektaklu u regiji. A samo par godina prije nismo imali ni struje ni vode. Kasnije sam već navikao na struju, pa me nijedan koncert nije uspio vratiti u taj film.

Film?

Opet teško pitanje. Pošto mi se zaista teško odlučiti, izdvojiću jedan težak film. Snimljen je po istoimenoj knjizi. Nosi postapokaliptičnu atmosferu i govori o ocu i sinu koji pokušavaju preživjeti glad, pustoš i horde ljudoždera. Da ne bih sad to prepričavao, reći ću samo da se zove The Road. Rasplakao me. Inače volim filmove Woody Allena.

Knjiga?

Knjiga koju trenutno čitam je Intimna istorija čovječanstva Theodora Zeldina. Vrlo poučno i zanimljivo štivo. Govori o uticaju mentaliteta na čovjeka i obratno. Po Zeldinu, razmišljanja i postupci svakog ljudskog bića su zavisna od mentaliteta. Mentalitet je zbir svjesnih i podsvjesnih sjećanja, ali je uprkos tome sklon promjenama putem širenja svijesti.

TV/radio emisija?

Nemam radio, a TV skoro pa ne gledam.

Sajt?

Outsite.

Hobi?

Muzika, literatura, film, šetnja, ples, filozofske rasprave, buljenje u zid zvano meditacija, kuhanje čaja, razgovori o Bogu i kosmosu, druženje s ljudima, potpuna samoća.

Putovanje za koje bi voleo da se ponovi?

Svako putovanje morskom obalom usred ljeta. To mi je ostalo iz djetinjstva. Miris Mediterana je nenadjebiv kad je priroda u punom cvatu. Svi manje-više imamo takvih slika, pa mi je bez veze da sad opisujem kako je to djelovalo na mene kad sam bio klinac. Danas su mi takva putovanja kao neki bonus na životne radosti. I uvjek su ljekovita.

Za koga navijaš? Kako? Ideš li na utakmice?

Nisam navijač, ali svjetsko prvenstvo ispoštujem. Na utakmici sam bio samo par puta u životu.

Pet istorijskih ličnosti koje bi pozvao na večeru?

Ne znam koje bih pozvao ali znam da bi morali biti u životu.

Ko je tvoj alter-ego?

D. J. kolekcionar svemirskih kompilacija.

Šta voliš da misliš o sebi?

Još uvijek nemam formirano mišljenje o tome.

Šta bi probao, a još nisi?

Probao bih otići u Survajver i jesti pržene skakavce na maslinovom ulju u društvu etabliranih ličnosti regionalne estrade.

Psuješ li? Zašto? Kako?

Kad popizdim psujem. Radim na sebi da ne radim to. Loša navika.

Šta voliš u Sarajevu, a šta bi prvo promenio?

U ovim šugavim vremenima, i pored najbolje volje, ne mogu se u pogledu kritike osvrnuti isključivo na Sarajevo, ali mogu reći da mi smeta opšteprihvaćeni provincijski način razmišljanja nastao u poratnim godinama. Pomiješan sa konzumerizmom, on stvara onu ružnu vrstu ambicije, želje za samoprezentacijom koja vodi u neminovno otuđenje. Toga je, na žalost sve više i u Sarajevu. Premalo je da bi se odbranilo od svjetske pomame, a demografska slika se značajno mijenja. A baš to ne bih mjenjao.

Da li si zlopamtilo?

Ne na duge staze.

U koga ili u šta veruješ?

U Boga i ljubav.

Zbog čega se kaješ?

Nemam vremena.

Ko je genije?

A ko nije?

Dino Šaran je...

Sobodni umjetnik u razvoju.