Na prvi pogled i bez puno objašnjavanja

Rundek Cargo Trio je stigao u Zadar dan pre koncerta i to nakon iznimno uspjelog splitskog nastupa. Očigledno dobro rapoloženi Isabel, Vranić i Rundek strpljivo su obavili službenu presicu, nakon kojeg smo, dok je ostatak ekipe uživao u zakusci, odvukli Rundeka u jedan od mračnih separea i tamo ga temeljito ispitali, malo o povijesti, malo o sadašnjosti. Rundek je izuzetno ugodan sugovornik, elokventan i duhovit, tako da se službeni itervju ubrzo pretvorio u prijateljsko časkanje. Prenjeti ćemo onaj "službeniji" dio razgovora s ovim zanimljivim čovjekom koji je u prvom dijelu karijere sa svojim Haustorom bio jedan od rodonačelnika i ključnih aktera "novog vala", da bi u drugoj, solističkoj fazi postao artistički i autorski nezaobilazan faktor hrvatske glazbene scene, a i šire.

MARIO PADELIN: Da li ste, nekada davno kada ste upisivali Akademiju dramskih umjetnosti i počinjali sa bendom, slutili da ćete jednog dana, u svojim pedesetim godinama biti međunarodno priznat umjetnik i baviti se onim što volite?

Darko Rundek: Ja sam mislio da ću se baviti onim što volim, samo što tada još nisam znao da će to biti muzika, tako da sam uvijek išao prema tome da radim ono što me zanima i veseli. Srećom starci me u tome nisu spriječavali, znaš ono da se na silu bavim nekim zanimanjima, tako da sam se mogao baviti onim što me zanima. Imao sam sreću što sam upisao tu akademiju iako su mi svi govorili da moraš imati neke veze, znaš ovo - ono... i primili su me, ali se kasnije pokazalo da nije režija ona prva stvar nego muzika. Ali opet. Radim muziku za kazalište i za film i to mi je ono - trajno interesantno i to radim već godinama paralelno s ovim.

U stvari, može se reći da kroz cijelu karijeru nikada niste radili kompromise.

Ja sam imao tu sreću što sam završio režiju, kazalište i radiofonije i što me iskustvo sa bendom upoznalo s mogućnostima snimanja pa sam poznavajući te dvije stvari studio i s tom dramskom edukacijom mogao biti dobar radio režiser. Ja sam se već '82. godine zaposlio na Radio Zagrebu u dramskom programu i to mi je čuvalo leđa i nisam morao zarađivati pare s muzikom. Uvijek sam bio oslobođen tog pritiska.

Vaš prvi singl Moja Prva Ljubav bio je ogroman hit. Da li vam je takav uspjeh na samom startu pomogao ili je u neku ruku i odmogao?

U stvari da... to nam je bila frustracija. Neko vrijeme nismo ni svirali na koncertima i bend je nekako bio stalno napet i pucao je po tom šavu, jer smo se mi doživljavali kao bend koji je dosta avangardan, dosta eksperimentalan. S jedne strane nam je omogućilo da ipak sviramo, da imamo koncerte, da se ljudi za nas zanimaju, a s druge strane smo se morali boriti da dokažemo da nismo mi ti koji radimo pjesmice nego da radimo nešto ozbiljnije.

Dijelite li moje mišljenje da je Treći svijet fetišiziran u odnosu na kasnije albume?

Pa je... fetišiziran je malo... a tim prije jer je malo sviran uživo. Malo smo tih stvari svirali i ja i Sacher. Taj je album nenačet koncertno i stoga se možda nešto više očekuje od njega.

Kada smo kod tog albuma, mi imamo nešto zajedničko - obojica smo snimali u splitskom studiju Tetrapak. Mislite li da redovito mjenjanje radnog ambijenta i studija u kojima snimate utjeće na konačnu formu materijala?

Pa mjenja donekle. Sve utiče na muziku pa i ambijent. Zavisi i o načinu rada. Kada bendovi pripremaju album i probaju ga, spremni su za studio, nemaju baš neke veze gdje će ga snimiti. Danas se više radi u studiju pa studio i utiče na sam rad.

Da li ste na albumu Bolero koristili ritam mašinu iz nužde ili zbog eksperimenta?

Prije svega iz nužde, ali sam ja i prije kada sam radio pjesme doma koristio ritam mašinu pa bi onda i bubnjar odsvirao osnovni hod ritma i učinio ga živim. Osim toga, u to se vrijeme počela više koristiti ta tehnologija. Bolero je bio direktni put iz kućnog studija prema pravom studiju. U biti, bilo bi bolje da je sve odsvirao pravi bubnjar. Danas demo snimke radim doma na kompjuteru, na Cubaseu koji snima zvuk. Tako dosta radim za kazalište i za film a kasnije snimim nekoliko živih instrumenata. Super je to što možeš toliko toga doma snimiti.

Jesu li pjesme poput Zagrebačke magle ili U širokom svijetu pisane u Parizu i koliko vaše seljenje ima utjecaja na vaš rad?

To ti daje jednu točku sa koje mi se čini da stvari ipak malo slobodnije vidiš nego kad si na jednom mjestu. Bar meni je to dobro.

Lopate u ruke / Lopove u šume.... pojasnite malo tu filozofiju.

Što sam to tako napisao (recitira i pokušava se prisjetiti - op.M.P.)? Izgleda da je to zbog rime. To je jedna pučka logika, ali u svakom slučaju lopove treba staviti tamo gdje im je mjesto, a ne da glume gospodu.

Nastupali ste na Zg-festu sa Samo na čas. Sjećam se jednog intervjua u Džuboksu prije tridesetak godina u kojem ste jako lijepo i nostalgično opisali obiteljsku atmosferu pri gledanju festivala, a koja je još tada utjecala na vas. Pratite li i danas takve manifestacije?

To me je prošlo jer to više nema ono mjesto u kulturi koje je imalo tada. Danas u Hrvatskoj ne pratim tv-program uopće. U Francuskoj imam jednu malu televiziju kraj kreveta koju povremeno gledam i to najčešće samo jedan kanal koji je pošten, a to je Arte. Inače nemam neku potrebu za televizijom. Nisam nikada ni imao.

Našao sam na Youtubeu vašu obradu Kao da je bilo nekad EKV-a. Da li je Rex Ilusivi vaša poveznica ili ste i inače njihov fan?

Ja sam prije svega bio veliki poštovalac grupe Šarlo Akrobata. Taj trio je meni stvarno jak i moćan sa bilo kog stajališta. Mi smo se puno susretali na tim zajedničkim koncertima. To je bilo, znaš ono - na prvi pogled i bez puno objašnjavanja. Bili smo kao neka vrsta obiteljskog bratstva. Kad bi mi bilo dosadno u Zagrebu često sam znao otići u Beograd da se provedem. Jednom sam tako banuo, pa gledam gdje ću spavati i uvalim se kod Vd-a (bubnjar Šarla Akrobate -op.M.P.). Tamo me dočeka njegov brkati tata koji je s nama slušao taj njihov album s komentarima tipa: "To smo već čuli kod Beatlesa na Sgt. Peppersu..." U stvari, dao je kompletnu analizu poput kompetentnog rok kritičara.

Prije par godina ste u Beogradu imali i jednu neugodnost (fizički napad na ulici -op.M.P.). Malo je glupo da vas sada, nakon ovih vrlo uspjelih aktualnih nastupa pitam da li je to promjenilo vaš odnos, jer to se dogodilo samo jednom.

Hvala Bogu. Ali kad usporediš količinu poštovanja i gostoprimstva na koje tamo nailazim to je stvarno neusporedivo. Svirali smo na mnogim prostorima. Prijem nije svugdje jednak, ali ljudi reagiraju u odnosu na temperament i na mentalitet.

Imali ste zapažene nastupe u Splitu na Runjićevim večerima sa Bezimenoj i Potraži me u predgrađu. Jeste li razmišljali o projektu covera svojih omiljenih autora?

Da, jesam. Razmišljao sam o tome. Rado bi napravio takav album. Dylan, Cohen i u tom smjeru.

I za kraj...Kako Vam se sviđa Zadar?

Obožavam Zadar! He, he, he...