701-710 od 975 (strana 71 od 98)
Filmovi katastrofe verovatno neće više izgledati isto, ali ne zato što je Kloverfild film međaš u okvirima žanra. Stvar je u tome što je stari šablon odavno istrošen, a Kloverfild pokazuje kako se filmski jezik povremeno mora osvežiti ne bi li se ustajala baruština filma katastrofe bar malo zatalasala
Autori filma nisu bili načisto kako da priđu svom glavnom junaku. Kao zlikovcu kome valja stati na put? Kao žrtvi rasne segregacije? Kao genijalnom liberalnom kapitalisti i manipulatoru, kako je možda trebalo?
Čudno je da upravo Ja sam legenda, treća ekranizacija romana Richarda Mathesona, zadržava naslov literarnog predloška. U odnosu na prethodne filmove (Poslednji čovek na Zemlji - 1964, Omega Man – ’71. i, uslovno rečeno, 28 dana kasnije – ’02), Lawrenceov se najmanje drži romana
Rekao bi čovek da je poslednji Avnetov film pisalo sijaset scenarista koji su imali malo vremena, pa su povadili stereotipe i uspešne motive iz mnogih filmova i nabrzaka ih slepili u novu priču
Ako jedna od grubih definicija chick-flicka kaže da je to zapravo loša savremena melodrama, onda je pravo ime za loš dečji film – kids-flick, a što krupnim slovima i piše na zvaničnom sajtu skupocenog Pčelca, sve u svrhu reklame za potrošače bez kriterijuma
Michael Myers je postao reprezent društvenog sloja kog se srednja klasa plaši; postao je razlog zašto se poslušni porodični ljudi sele u kuće s kloniranim prilazima za kola i koševima zakačenim iznad vrata garaže
(Raz)gledanje Blierovog poslednjeg filma, osim lepote Monice Bellucci, nema mnogo smisla, osim ako se ne shvati kao priprosto-šeretska francuska alegorija na stanje u francuskom društvu i dovitljivost tamošnjih demokratskih snaga
Avantura devojčice Lyre ćopavo se oslanja na uobičajenu strukturu bajke, a visokoparni glas, kao u filmskim trejlerima, u svakoj sceni izgovara tekst primereniji tumačenju natalne karte
Za razliku od mnogih dobrih scenarista koji nisu izdržali u toj subordiniranoj filmadžijskoj poziciji pa su postali loši reditelji, Richard LaGravenese je osrednji scenarista koji je istovremeno isti takav ili i nešto bolji reditelj