Repetitor u zemlji bicikla

Nepostojanje kalkuliranosti u intenzitetu njihove svirke je oslobađajuće, snaga svirke ogromna a udar koji proizvode ozbiljan, vrlo ozbiljan. Repetitor se na pozornici danas doima poput banda u kojem svatko radi upravo sto želi, svira sa apsolutnom strašču i iskreno uživa. Uistinu ne može bolje

Ante Čikara

Foto: Ante Čikara

Mesto: Utrecht i Amsterdam, Holandija
Vreme: 5. i 7. decembar, 2012.

“Zar je taj band toliko dobar da ga ideš gledat po drugi put u tri dana?” - pita me bliska osoba u petak uvečer. Na njeno razočaranje, potvrdno klimam glavom ozarena lica. Moj entuzijazam implicira da se ovaj koncert ne bi smio propustiti a petak je uvečer, radni tjedan je netom završio i nije se lako natjerati iz tople kuće, što svatko od tko ima 40+ predobro zna. Repetitor je u gradu Amsterdamu na mini turneji po Nizozemskoj. U protekla tri dana odsvirali su Leiden, Utrecht i Eindhoven a poslije Amsterdamskog nastupa u petak 07.12. ostao im je najsjeverniji Groningen.

Kompulzivno praćenje glazbene scene čemu sam posvetio najveći dio života od 1976. kod mene je kulminiralo prije nekih dvanaest-trinaest godina. Kako se prošlo stoljeće primicalo kraju sticao sam dojam da se količina zbilja uzbudljivih i uistinu kvalitetnih umjetnika počela opasno prorjeđivati i uzmicati pred armijom reciklatora. Nikad sa sobom nisam do kraja razjasnio da li se taj osjećaj u mene uvukao samo zbog procesa starenja ili se kvalitet uistnu toliko prorijedio. Kako vrijeme dalje odmiče unatoč entuzijazmu kojeg mi na sreću još uvijek ne fali, čini mi se da je količina reciklatora neusporedivo veća nego broj onih koji su izabrali misliti svojom glavom. Uz veliku dozu stida ovdje moram otvoreno priznati da mi se dubstep u začetku činio kao nešto što bi moglo okrenuti omjere. Dovitljivog skribomana a moga vršnjaka Simona Reynoldsa okupirale su iste teme i dileme pa je fenomen reciklaže i nostalgije u pop kulturi unovčio na barem 500 stranica knjige “Retromania” koju sam dužnom revnošću pročitao ali pametniji postao nisam. Nije ni on, što na kraju knjige sam direktno, i indirektno priznaje. Bitnije od ovog je da se periodički ipak ukaže netko za koga je sasvim jasno da je fenomenalan. Deerhoof, Kode 9, Marnie Stern, Kurt Vile And The Violators, No Age, Cloud Nothings, Shackletone, The Drones, Rhythm and Sound i Burial su imena koja mi prva padaju napamet i jedino sto ih podvlači pod zajednički nazivnik je da su pravilno skontali da naslijeđe ne mora sputavati.

Jedini band u bivšoj Jugi (da ne kazem “regiji”) koji a se pojavio u prošlom desetljeću a plebiscitarno prolazi kod svih mojih frendova različite starosti i glazbenih ukusa je upravo Repetitor. Nitko tko ih je vidio uživo unazad par godina nije ostao ravnodušan. Odmah vam moram prijaviti da se isto dogodilo i ovdje u Nizozemskoj usprkos jezičnoj barijeri kod jednog dijela publike dok su ostatak po defaultu tvorili dugogodišnji emigranti balkanskih ratova devedesetih, poneki bogme i uz pratnju punoljetnih potomaka.

Potrudio sam se odgledati dva Repetitor nastupa, u Utrechtu i u Amsterdamu. Dok je Utrecht bio intiman skup pred dvadesetak ljudi u amsterdamskom OCCII-ju se skupilo oko stotinjak što je za nepoznat band koji pjeva na srpskom zbilja izuzetan uspjeh, na čemu treba čestitati vrlo entuzijastičnom dvojcu lokalnih promotera. Atmosfera u dvoranama odredila je ugođaj na svakom od koncerata. U Utrechtu je bilo kao na javnoj probi u opuštenoj atmosferi uzajamnog poštovanja i tolerancije, i band zvučao bliže svom zvuku sa ploča, dakle nekako u smjeru garažnog rocka. Amsterdamu gdje su i band i publika zbilja proradili do daske, zvuk je inklinirao punokrvnom hard rocku s finim bluesy elementom što trebate shvatiti kao epitet. Koncerti su unatoč opisanoj razlici u zvuku imali istu unutarnju dinamiku i svaki se mogao doživjeti kao spoj dva mini bloka svaki sa svojim klimaksom. Gotovo je sigurno da ovako sviraju iz praktičnih razloga tj. da bi mahnito stvorenje na bubnjevima uspjelo doći do zraka ali to funkcionira savršeno.

Nastupe otvaraju sa Devojke idu u Minhen, upravo idealnom prvom pjesmom kako uživo tako i na albumu. Tenziju podižu kroz nekoliko stvari da bi prvi dio nastupa kulminirao moćnom U pravom trenutku, centralnom pjesmom novog albuma za koju slutim da bi im mogla biti i bitnija pjesma cijelog opusa. U prvom dijelu provuku i Biću bolji - mali dvominutni dragulj koji intimno doživljavam kao posvetu Boyama i Obojenom Programu. Nakon U pravom trenutku, tempo opada i tenzija se iznova počinje podizati iz pjesme u pjesmu kulminirajući u Lakoj zabavi zaključnoj pjesmi novog albuma. Bisom definitivno potvrđuju sebi i publici da ovako silovito do kraja i iz sve snage sviraju svaki put.

Nepostojanje kalkuliranosti u intenzitetu njihove svirke je oslobađajuće, snaga svirke ogromna a udar koji proizvode ozbiljan, vrlo ozbiljan. Sedam godina zajedničkog stvaranja se itekako se osjeća. Repetitor se na pozornici danas doima poput banda u kojem svatko radi upravo sto želi, svira sa apsolutnom strašču i iskreno uživa. Uistinu ne može bolje.

Komentari

Pexa (gost) | 11.12.2012. 15.14.32

Zaista treba cestitati organizatorima ove turneje sto su prepoznali vrednost i omogucili omladini da vidi sveta. Amsterdam, kakav grad...
Pedja (gost) | 11.12.2012. 15.25.07

ajme, vratija se Ante!
Svirke, tulumi , putovanja... (gost) | 11.12.2012. 17.26.38

svirci, tulumbe, puteljci...
dačeri bolje razumeju od nas samih (gost) | 11.12.2012. 17.47.14

"mali dvominutni dragulj koji intimno doživljavam kao posvetu Boyama i Obojenom Programu. " ovo dotice sustinu, bravo!!!
KtH (gost) | 11.12.2012. 19.00.20

Hvala! [from one of the local promoters] One minor addition: Utrecht had 50 attendees and Amsterdam 150...
1.5v (gost) | 11.12.2012. 20.17.46

Moji su drugovi biseri rasuti po celom Sremu
tozzinjo (gost) | 11.12.2012. 20.49.10

repetitor, srbija, nikada holandija!!!! ps. nista to ne valja. :)
Bernard Panasonik (gost) | 11.12.2012. 21.11.49

Poslednji put sam čitao nešto što je Čikara potpisao još u prošlom životu. Potpuno sam ganut :D Živ bio Ante!!!!!!!!
3.5v (gost) | 11.12.2012. 22.53.52

1.5v,tastaura ti se pozlatila!
trolovi (gost) | 12.12.2012. 04.34.11

Mozda su otisla tamo kod nekog da ih nauci da sviraju :)
suljkan (gost) | 12.12.2012. 22.41.26

Repetitori su ubili boga u nama i setili nam se familije. Ante care, lepo si ovo napisao samo bih se morao sloziti sa KtH, u Utrechtu je bilo 50, a u Amsterdamu bar 150 ljudi ali brojke nisu bitne, jel... bitno je da smo se dobro razvalili. Ko zeli malo da vidi kako je bilo, moze da ukuca Repetitor Utrecht ili Amsterdam na Tubi, ima par filmova.
usamljeni hashishar (gost) | 13.12.2012. 07.22.12

ovaj drugi jutjub sa tri pesme iz amsterdama je fenomenalan. idem da bacam stvari po kuci.
plasticni (gost) | 13.12.2012. 10.01.02

dzej u becu za novaka, a sazalakazu u turskom delu berlina. u amsterdamu pak repetitor tamo dobra vutra, bajaga u australiji kod druga po celom setu, a kerber u kanadi kod srdje trifkovica. uglavnom, ceo svet
anti (gost) | 17.12.2012. 03.30.36

a dobro je i to što su omogućili svetu da vidi omladinu.

Morate biti prijavljeni da biste komentarisali tekstove.

NAPOMENA:

Komentari ne odražavaju stav redakcije Popboksa već je ono što je u njima napisano isključivo stav autora komentara.

Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.

Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare, kao ni one čijim bi se objavljivanjem prekršio Zakon o javnom informisanju.

Ukoliko nam u komentaru ukažete na činjeničnu, gramatičku, slovnu, tehničku i sl. grešku, bićemo vam zahvalni i prosledićemo informaciju odgovornima u redakciji, ali taj komentar nećemo objaviti.

Komentare koji se tiču uređivačke politike nećemo objavljivati, sve predloge (i zamerke, pohvale...) koje imate možete nam poslati e-mailom.

Novo iz rubrike