Posle dugogodišnje pauze, Koja se vraća na veliko platno, i to filmom u kom je glavni junak - jam session

![]()
Učestvuju: Dušan Đukić Đuka, Nemanja Aćimović, Rade Vulić, Kele, Alek Petrović, Buca, Miki Ristić, Bata Božanić, Branko Marković, Vladislav Rac, Švaba, Dejan Utvar, Vasil Hadžimanov, Sonja Lončar, Miloš Petrović, Željko Nikolić, Vlaca Đorđević, Anton, Ljuba Paunić, Banana, Zerkman, Dule Petrović, Nemanja Kojić Kojot, Cane, Manja Đorđević, Vuča, Zoja, Bojana Bulatović Bo.
Žanr: dokumentarni, muzički
Trajanje: 88 min
Proizvodnja: Srbija, 2009.
Poznatiji po svojim muzičkim samodoprinosima popularnoj kulturi ovih prostora, Dušan Kojić Koja je u prošlosti već imao nekoliko itekako zapaženih flertova sa sedmom umetnošću.
Kult filmova Dečko koji obećava (koji sa današnje tačke gledišta oko sebe okuplja nezamislivu družinu), te omnibus Kako je propao rokenrol i posle više decenija od svog nastanka slove za urbane bisere domaće kinematografije, koja se, makar u svojim vrhuncima, nikada nije zadovoljavala pukim podražavanjem zapadnih uticaja.
Posle dugogodišnje pauze, Koja se vraća u objektiv kamere. Fank-I-Lastiš Crnog Zuba predstavlja samit više generacija gradskih muzičara na jam sessionu upriličenom u Akademiji maja meseca leta gospodnjeg 2004. godine.
Stara novotalasna lica poput Caneta, Švabe i Banane, preko pomalo zaboravljenih Željka Nikolića, lidera sastava Roze Poze - možda i poslednje čistokrvne rok grupe u balkanskim okvirima koja je osetila delić estradne popularnosti (jedan njihov hit se i dalje peva po stadionima), Keleta - jednog od osnivača prve reinkarnacije Discipline Kičme ili Zerkmana, trubača finalne postave benda, Koja je upario sa generacijama muzičara 90-ih (Vuča, Miki, Kojot, Mengele, Dule Petrović, Zoja, Utvar, Nemanja i Sonja iz Jarbola) i 2000-ih (Manja, Bo, Vasil Hadžimanov). Dakle, posve neobično društvo koje na asocijativnom nivou podseća na personalno šarenilo filma čiji se glavni junak zove Slobodan Milošević.
Jam sessioni su kao ping pong – najbolja stvar kada u njima učestvujete, nedovoljno uzbudljivi kada ih posmatrate, pogotovo zakovani za bioskopsko sedište. Filmski ram ovog ostvarenja je nešto poput kaveza sa zlatnim rešetkama za njegov gruvokuljajući sadržaj, u kome se prevejani muzičari među sobom izvrsno zabavljaju u improvizacijama, većinski dobro koncipiranim, ali katkad potpuno pogubljenim u svojoj bezobličnosti. Ukoliko ste fan Kojinog muzičkog nasleđa, lastiš uglavnom ne spada, a tu je i čitava bulumenta sviraca da pripomogne.
Za sve ostale, preostaju animirane intervencije i kratki filmovani pasaži koji prate svirku. Od odavanja počasti crnim velikanima poput Jamesa Browna ili Betty Davis, te raznih filmskih inserata preko prizora sa beogradskih ulica, Koja najveći prostor ustupa „jugo“ memorabiliji. U fokusu su kako proizvodni artefakti svakodnevice (ključ vode u džezvi) - zaboravljene marke cigarete te i dalje na tržištu prisutne sorte margarina i čokolade, tako i razne zanatske radnje i preostali relikti komunizma, kojima Koja u prolazu skida svoj video šešir.
VHS šmek oličen u titrajućoj beloj štrafti pri dnu platna i agitpropovski slogani (talenat + iskustvo = poverenje) zaokružuje poetiku ovog filma koja se u najvećoj meri bazira na simbolizmu (pop)kulturne arheologije.
Možda ne više u svom stvaralačkom zenitu, Koja sa decenijama građenim dignitetom ulazi u četvrtu deceniju svog prisustva na umetničkoj sceni, vešto se odupirući iskušenjima povlađivanja publici jeftinim sentimentima.
NAPOMENA:
Komentari ne odražavaju stav redakcije Popboksa već je ono što je u njima napisano isključivo stav autora komentara.
Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.
Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare, kao ni one čijim bi se objavljivanjem prekršio Zakon o javnom informisanju.
Ukoliko nam u komentaru ukažete na činjeničnu, gramatičku, slovnu, tehničku i sl. grešku, bićemo vam zahvalni i prosledićemo informaciju odgovornima u redakciji, ali taj komentar nećemo objaviti.
Komentare koji se tiču uređivačke politike nećemo objavljivati, sve predloge (i zamerke, pohvale...) koje imate možete nam poslati e-mailom.
Komentari
-
JBT slobodan milosevic (gost)
| 05.12.2009. 17.52.27
djem sesni su kao boks, super je kada u njima ucestvujete a znaju da budu razni kada ih gledate. ovi 88 minuta su odlican profesionalni boks. teska kategorija. crnci. pun dom omladine i aplauz na kraju... a predrasude koje ovaj kriticar ne moze da skine sa svoje glave cine ovu kritiku pig pongom... strebera.
-
@JBT s...m.... (gost)
| 06.12.2009. 01.51.04
brate, svaka ti se pozlatila.
-
samo kad (gost)
| 06.12.2009. 17.33.10
Možda ne više u svom stvaralačkom zenitu, Koja sa decenijama građenim dignitetom ulazi u četvrtu deceniju svog prisustva na umetničkoj sceni, vešto se odupirući iskušenjima povlađivanja publici jeftinim sentimentima.
da li je pisac teksta trenutno u zenitu pisanja?
-
ratatuji (gost)
| 06.12.2009. 20.21.06
ljubitelji Koje, ajd malo pažljivije pročitajte tekst. autor ne kritikuje Koju kao umetnika, herojsku ikonu i sve to za šta se smatra, nego film koji je čovek napravio. tu ima bitna razlika. i uštinite se malo pre nego što potrčite da se postavite u redove hvalisavaca idola, i ispunite tu svoju alternativnu dužnost, prvi bi vas Koja kiselo pogledao...
sve najbolje
-
madrfadr (gost)
| 07.12.2009. 03.00.48
"ili Zerkmana, trubača finalne postave benda..."
i tu je sve stalo?! disicplina posle toga nije postojala?! ruzan san koji nas zbunjuje?!
mislim na londonsku postavu i na poslenju postavu...
-
Ed Wood (gost)
| 07.12.2009. 13.21.38
Ratatuji je u pravu!
Kojin stvaralacki zenit je (na zalost) zaista prosao, sa albumom Nova iznenadjenja za nova pokolenja, nemojmo se lagati ... sto ne znaci da su danasnji plodovi njegovog stvaralackog rada za bacanje. To se uostalom desava sa svim autorima u svakoj sferi umetnosti, pa i ljudskog zivota generalno.
-
djape (gost)
| 07.12.2009. 15.31.08
@ed wood
greška u koracima ortak... kojin najbolji album je "kad kažeš muzika..."
ukratko - ranije je mnogo mrsom**io i isfuravao se suviše belački. mislim, kul je garažni rok, punk i ceo fazon ali tek sa "kad kažeš muzika..." je došao na izvor i ne samo da je uspeo da uradi jednu temeljnu, hardcore priču (ne mislim hardcore punk nego "hardcore" u smislu suštastvenosti zvuka) nego je uspeo da je učini komunikativnom. ja tek očekujem bombe od njega, jer sad je to više TO, tj. ONO PRAVO nego ikada ranije.
rispekt za angora džemper. :D
-
@djape (gost)
| 07.12.2009. 18.38.49
Brate, ako Ed Wood gresi u koracima, ti se polomi koracajuci. " Ranije je mnogo mrso...". Pa sam album poslednjeg albuma DK je cisto mrsom...enje. O sadrzaju da ne govorim. Doveo je zenu koja ne zna da peva, na nastupima nije u stanju da nasteluje zvuk za 2 instrumenta i vokale. Zenit disciopline odavno je prosao. Londonska verzija je bila odlicna, nesto novo i potpuno osvezavajuce jer je imalo 3 face u bendu, svi su bili face za sebe, a ne samo Kojin prateci bend. A ovo sada? Ma daj. Starost ne opravdava besvest, da parafraziram znas-vec-koga.
-
Marko (gost)
| 07.12.2009. 19.12.45
Ne slazem se uvek sa Djapetom (pogledajte pod Rascal D:)), ali ovde je u pravu. Da li ste vi culi gruv od Neko mora to da spreci? Sudeci po komentarima, niste. Inace, to su uvek bili Kojini bendovi, sve postave Discipline do sada. Ali sada gruv stvarno ubija. On spaja Jimi Hendrixa i Jamesa Browna.
-
djape (gost)
| 07.12.2009. 19.45.37
ja se jesam polomio koračajući ali ne u ovom komentaru. :D izvođački to možda nije kako treba ali autorski, tj. na samom albumu, to je kojin vrhunac. londonska faza je sigurno upečatljivija zbog gofie i beata i cele energije i izvođački je eksplozivnija ali muzika kao takva je ovde možda čak malo više hardcore od te faze a opet koja je izbacio masu potpuno novih pesama na "kad kažeš muzika..." koje, kao celina, mnogo jače udaraju nego "londonski" albumi. dakle eto - moj stav je da je "kad kažeš muzika..." kojin autorski vrhunac a da mu je "londonska" faza izvođački vrhunac do sada.
-
zenit lično (gost)
| 08.12.2009. 12.02.49
prvi komentar je objasnio
-
ha ha ha (gost)
| 08.12.2009. 16.22.42
prvi komentar veze nema sa zivotom. aplaudira se na raznim mestima, pa sta?
-
@ha ha ha (gost)
| 08.12.2009. 20.40.16
https://www.youtube.com/watch?v=udkoZ1EqGS8
https://www.youtube.com/watch?v=xdKlL01b9V4
-
@@ha ha ha (gost)
| 09.12.2009. 12.56.02
https://www.youtube.com/watch?v=A8IVASo0umU
-
zenit lično (gost)
| 10.12.2009. 10.23.29
hm, problem je kad jedan kao respektabilni muzicki webzine dozvoli da se u tekstovima pojave takve besmislice kao ova da je jam session isto sto i ping pong.miles bi se u grobu okrenuo.
-
miles davis (gost)
| 10.12.2009. 11.29.17
pa neka se okrecem... koga briga?
-
zl (gost)
| 11.12.2009. 21.04.03
kako to misliš?
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali tekstove.