Crvenilo stida

Scenario: Zak Penn, Stu Zicherman i Raven Metzner uz pomoć Mark Stevena Johnsona i Frank Millera koji su radili na prenosu strip karaktera na platno.
Uloge: Jennifer Garner, Goran Višnjić, Will Yun Lee, TerenceStamp
Žanr: Akcioni/Fantasy
Trajanje:93 minuta
Proizvodnja: 20th Century Fox / Continental, SAD, 2005.
Web: www.elektramovie.com

Elektra, koju smo već sreli u Daredevilu kojeg svakodnevno pokušavamo zaboraviti ili bar potisnuti u tamno područje podsvijesti, još je jedan u nizu stalno nadirućih ekranizacija stripova sa superherojima u glavnim ulogama. Bez obzira da li se radi o adaptacijama Marvelovih ili DC stripova, kvalitet ovih filmskih ostvarenja vrlo rijetko doseže kvalitet originalnog stripa. Holivudski lovci na novac su nepogriješivim njuhom otkrili jedan žanr, koji i pored toga što su filmovi koji mu pripadaju prilično loši, s lakoćom uzima džeparac dječacima čije hormonske bure tek startaju ili kojima beznađe lične egzistencije nije u stanju pružiti neke realističnije junake za proces poistovjećivanja i sazrijevanja. Nakon očaja koji smo morali preživjeti u Catwoman gdje je Hale Berry tek poskakivala naokolo u seksepilnom kostimu i povremeno pokazivala kandže, što nimalo ne opravdava pravljenje istog filma, ovdje se susrećemo sa novom super djevojkom, Elektrom koja vlada borilačkim vještinama i ima određenu sposobnost da predvidi šta će se desiti.

Elektra je plaćeni ubica najvišeg kalibra i kao takva ona funkcioniše prilično bezlično. Njen karakter nije zanimljiv i ne izaziva ni trunku interesovanja u gledaocu. U filmu uopće nema dramatične dubine i samim tim sav projekat se vrlo brzo pretvara u laku zabavu koja vrlo često nije ni zabava. To je šteta iz više razloga. Najbitniji razlog je da su Elektrini stripovi poput filozofskih djela, prepuni pitanja o životu i smrti, o stvarnosti i mašti, o identitetu. Taj dio je gotovo potpuno izbačen nauštrb obilnog pokazivanja crvenog kostima glavne junakinje i njenog privlačnog tijela koje opet vrletno poskakuje u njemu. Naravno, filmove o superherojima moramo uzeti zaozbiljno, kao jedan poseban žanr u kojem nema mjesta a ni potrebe za puno realizma. Zato i nije problem to što Elektra povremeno pravi trostruki salto bez mrvice znoja na čelu. Problem je daleko više što na licu Jennifer Garner nije moguće očitati bilo kakvu emociju tako da njena gluma ima krajnje ograničen repertoar i mimiku. Pretpostavljam da je to trebalo sugerisati njenu zatvorenost i ranjivost ali se ovaj stilski potez nikako ne uklapa u bilo kakvu harmoničnu kooperaciju sa Goranom Višnjićem, koji uglavnom zrači toplinom i uvjerljivošću. Naravno, Višnjiću bi bilo bolje da se drži Hitne službe i projekata tipa Duga mračna noć koji mu pružaju daleko veće glumačke izazove. No, čovjeku je sigurno trebalo novca pa je pristao na malo blamaže.

Dijalozi su u toku čitavog filma na granici patetike i teško je vjerovati da je neko uopće nešto radio na njima. Sva Elektrina mudrost je banalizirana i klišeizirana tako da svaka riječ predstavlja odu dosadi i suhoparnosti. Ono što je zapravo najzanimljivije u filmu su bad guys koji su svi odreda prilično opasni i intrigirajući a posebno treba izdvojiti čovjeka tetovažu iz kojeg izlaze životinje tetovirane na njegovom tijelu koje on kontroliše. Da čovjek poželi da je film zapravo njegova a da je Elektra samo sporedna figura.