111-120 od 774 (strana 12 od 78)
Više buke i aplauza je, naravno, bilo rezervisano za odavno savladano gradivo: Talasi, Sad se svega sećam, Novi dan, Više sreće, Znam, Moje srce - sve to iz perioda '94-'01 amortizovalo je značajnu količinu novog i stopilo se u celinu, a kako je koncert, koji je počeo pola sata pre ponoći, odmicao i u novi dan ušao i ključne stvari se, u drugom delu set liste, približavale, huk iz kluba je bivao sve glasniji
Zlatni papagaj je bio modernija verzija kafane – ne jede se, manje se sedi a više stoji, ali se jednako pije i druži. Apdejtovana kafana. U tom kafiću se skupljala ekipa koja je tada bila deo druge subkulturne grupe u odnosu na nas, postojao je elemenat međusobnog nerazumevanja, i onda smo mi dali komentar, kako je nama to izgledalo
"Balkan nije samo beli luk koji smrdi iz usta, ni smrdljive noge i kiseo kupus iz solitera. Balkan je nešto što pripada planetarnoj kulturi" - Miša Blam
Usledio je čitav set pesama sa aktuelnog albuma, a u naslovnoj Kako to misliš mi? Kebra dobija podršku u vidu dodatnog vokala - Vuče iz benda Darkwood Dub, što izaziva odličnu reakciju publike pa Vuča biva ispraćen burnim aplauzom. Činjenica da su fanovi već savladali i usvojili novo gradivo Obojenog programa (naročito oni mlađi) pokazuje se tačnom, jer su sve pesme propraćene horskim pevanjem i skakutanjem, a oduševljenje je kulminiralo tokom izvođenja numere Da li smo naučili živeti u kapsuli?
Govor tela dok menja svoje bezbrojne gitarske muzejske eksponate ili bitlsovski trese glavom na čijem su orošenom čelu šiške slepljene od znoja, dovoljno idu u prilog zadivljujuće posvećenosti Glavaškog, najživljeg od autora iz plejade vanrednih domaćih pop delatnika, koji su bruseći talenat još od devedestih, usled nemogućnosti da Žive od muzike, odlučili da Žive za muziku. Valjda je to ta pobuna iz imena benda
Beogradska promocija Festivala dokumentarnih rock filmova DORF iz Vinkovaca protekla je u ne baš sjajnom odabiru dokumentarnih filmova i potentnoj diskusiji pisaca Ante Perkovića i Velimira Grgića koji su sinoć u KC Grad tek načelno promovisali svoje najnovije knjige
Njegov trademark nejaki vokal (ovo samo kad je tih!) večito na ivici falša, pretvorio se u urlik pustinjskog lava tokom Green On Red pesme Change, dok su rifovi ljudima doslovno pomerali guzicu
Sinoć i preksinoć Goribor je gledala poslovično šarenolika publika, od tinejdžera koji danas dremaju u školskoj klupi do sedih glava za koje biste pomislili da su roditelji članova benda. Dok su u subotnjoj gužvi samo uporni istrajali na svojim mestima blizu bine, druge večeri je publika bila nešto malobrojnija, što je omogućilo daleko udobniji doživljaj koncerta
I drugo veče posvećeno pevaču KUD Idijota Branku Črncu Tusti u Gun Clubu naišlo je na odličan odziv beogradske publike
Ispunjen je bio beogradski klub Gun na prvom (sreda) od dva humanitarna koncerta podrške obolelom frontmenu KUD Idijota Branku Črncu Tusti