Massimo: Svake godine puno razmišljam šta ću ponuditi Beograđanima

Massimo Savić tvrdi da je svestan da je tradicionalnim dolascima u Beograd uoči Nove godine sam sebi postavio izuzetno visoke standarde i da publika u glavnom gradu Srbije sada konstantno od njega očekuje drugačiji nastup u odnosu na prethodne. Nekadašnji pevač sastava Dorian Grey zato je ovaj put, za 26 decembar u Sava centru, pripremio koncert Unplugged na oblacima.

Da li sa još nečim osim unplugged varijante koncerta možete da iznenadite Beograđane?

To neće biti totalni unplugged koncert. Biće to kombinacija crossovera, unpluggeda i struje, a mi ćemo se naću tu negdje na sredini. Neke pjesme zvuče dobro unplugged, a neke ne, pa ćemo i njima na drugi način dati energiju koju zaslužuju. Biće jako puno glazbenika na bini. Međutim, neće biti posebnih gostiju jer mi to previše oduzima energiju. Onda njima moram biti dobar domaćin, pa mi ne ostaje puno vremena da se bavim bendom. Scenografija i svjetla bit će bitno drugačija.

Koliko je teško ostati inovativan kada se koncerti prave konstatno iz godine u godinu, čak i kada nema novog albuma između njih?

Ovo je šesta ili sedma godina zaredom da radimo koncert u Beogradu. Verujte mi da svake godine i ja i bend puno, puno razmišljamo o tome što ćemo ponuditi na sljedećem nastupu. Kod publike koja dolazi na moje koncerte najvažnije je da se sretnemo i da čuju moju glazbu. Ipak im ne najvažniji osjećaj koji proizilazi iz te glazbe, pa to onda znatno olakšava pripremu i sve ostalo što ide uz to.

Zašto zagrebački muzičari, među koje i vi spadate, tvrde da bolje koncerte prave u Beogradu?

Da bi se se publika u Zagrebu dovela do euforije, čovjek se mora zaista potruditi. Raspored pjesama mora biti kako treba napravljen i cijeli se koncert mora voditi užasno precizno kako bi se publika dovela na kraju nastupa do vrhunca. U Beogradu euforija počinje odmah. Kod vas je odmah jedno izuzetno veselje kod ljudi i ono počinje samim tim što su uopšte došli na koncert. Karneval je odmah od prve pjesme. Kada čovjek osjeti tu navalentnost od publike i dobru volju za provodom, onda je puno lakše i opuštenije raditi. Uopšteno gledano, ima tu možda i tog momenta što u Hrvatskoj češće nastupam, pa je ovde publika verovatno više željna da me čuje.

Posle 2000. godine upali ste u kreativni period kada ste na svakih godinu i po do dve objavljivali nove stvari. Spremate li nešto i za 2013. godinu?

Stalno radim na novim albumima. Čim smo završili posljednji (Dodirni me slučajno, prim. nov) odmah sam počeo raditi na sljedećem. Ovaj album ima još puno pjesama koje tek treba da dožive svoja najbolja koncertna izvođenja, tako da nema žurbe.

Svaki muzičar ima hitove bez kojih koncert ne može da prođe i koje stalno iznova moraju da sviraju jer ih publika neće pustiti da odu sa bine. Imate li vi takvu pesmu koja spada u rang rutine kada se svira?

Čak je i Steve Lukather jednom rekao da mu je Hold the Line došla preko glave, ali nije, vjerujte mi (smeh)... Toto ne bi bili Toto bez Hold the LIne. Ja na primer imam pjesme kao što su Sjaj u tami ili Stranac u noći bez kojih ne sme proći koncert, ali daleko od toga da su mi dojadile ili postale rutina. Za razliku od Lukathera, koji svira po 250 koncerata godišnje, na mojih 50 do 60 nastupa još uvek mi ne mogu dojaditi (smeh). Uvjek se može naći nešto novo u pjesmama što se može odsvirati, osvežiti kroz drugačiji aranžman, pa to onda bude iznova zanimljivo i meni i publici. Srećan sam što još uvjek nemam pjesmu koja je rutina.

Politički odnosi između Srbije i Hrvatske ponovo su se udaljili u poslednjih mesec dana. To međutim nije uticalo i na muzičare koji su prvi i probili led posle rata između dve države...
Glazbenici su uvek to i radili, prvi probijali barijere... Jedina razlika je što je kod nas glazbenika uvek sve javno. Sada je opće poznata činjenica da su u najžešće vreme diplomatskih nekomunikacija između dve države Milošević i Tuđman redovno imali sastanke na kojima su čak i crtali mape. Oni su redovno obavljali svoje poslove, a narod je bio poveden u propagandni rat. Posle se pokazalo da je najbitnije da nemaš fleke na sebi. Kada je bilo vreme da se izjašnjavam, ja to nisam činio, zadržavao sam svoje mišljenje za sebe. Nije bilo lako jer tada je svuda bila atmosfera da 'ako ni sa nama, onda si protiv nas'.

Vlada Živanović