Iako je ovaj banjalučki bend bio potpuno nepoznat splitskoj publici, pjesme sa prvog albuma – Munjočitači, Disko juice, Triptease – kao i nove Coll mind, Shangaaj funk i What, odlično su prihvaćene. Koncert je bio prilika da se novi materijal, već osmišljen i pripremljen, isproba pred nepoznatom publikom. I – dopalo im se!
Bend
Jubbooko Sa Negrass osnovan je u Banja Luci bombastično zlokobne 1999. godine. Iza sebe imaju album
Jubbooko Sa Negrass (Music factory, 2001) i muziku za film
Mefisto (ATV, 2001), te dugu koncertnu listu širom bivše nam otadžbine, pa na zapad do Italije i Francuske. Kao i većina mladih banjalučkih bendova, i Jubbooko je često mijenjao postavu. Počeli su kao trio, da bi se na kraju ustalili kao četverac.
U pripremi je i drugi album, potpuno drugačiji od prethodnika. Za debi su rekli da je bio mješavina postrocka, duba, drum 'n' bassa, noisa, ambijentalnog zvuka. Kazali su i da je to muzika revijalnog undergrounda, ljubavnih frustracija 90-ih i borbe protiv tiranije i besmisla srpske estrade.
Što se drugog albuma tiče, možemo da očekujemo da će novi ljudi dati drugačiju viziju sa istom energijom. Bend je stariji i iskusniji, a teme koje ih trenutno zaokupljaju mnogo su kompleksnije i šire od one prvobitne – ekološke, sa kojom je Jubbooko startovao prije šest godina.
Idejne preokupacije novog albuma ovoga puta više su povezane sa a ktuelnim društvenim zbivanjima koja zaokupljaju pažnju mladih, od sive političke stvarnosti, zatrovanog socijalnog okruženja ukrštenog sa apatijom, do sklonosti ka suicidu i drogama. Ukratko, gorućih problema generacije koja voli sebe popularno da zove Generacijom X.
Iako se može reći da su u ovom šestogodišnjem periodu poprilično sazreli, barem za prvi razred (šest godina – krajnje je vrijeme ), oni još uvijek tretiraju neke aktuelne teme sa prvog albuma (ljubavne frustracije, estrada). Specifičan scenski nastup je još jedna stvar po kojoj se ovaj bend izdvaja iz mora drugih. Na njihovim koncertima publika se ne dosađuje. Članovi benda svojim kostimiranim nastupima nastoje da mentalno i fizički pokrenu anksiozno uspavanu publiku, uljuljkanu u mrsku joj svakodnevicu. To im uglavnom i polazi za rukom. Tako je barem bilo na koncertu u splitskom klubu Ghetto početkom ovog septembra.
Specifična splitska publika i kontroverzni klub u centru starog dijela grada ponudili su Jubbooku svoje gostoprimstvo i nisu se pokajali. Ghetto je neka vrsta moderne umjetničke kolonije, sa izložbenim i radnim prostorom na spratu, te baštom koja je preko dana idealan prostor za poslijepodnevno odmaranje, dok se noću pretvara u posljednje utočište alternativnog zvuka: muzike koju rijetko čujete i na lokalnom radiju, ukoliko vlasnik radija nije nešto u rodu članovima benda; a na hrvatskoj televiziji – nikako.
Najavljeno vrijeme koncerta odavno je prošlo, nestrpljiva publika počela se meškoljiti. A onda su na scenu izašli članovi Jubbooko Sa Negrass (Pero, Đuro, Dragan i Bobi), obučeni u vreće za smeće, i to ravno iz kontejnera – tog simbola naše smrdljive stvarnosti. Publiku, čudesan spoj bljedolikih domaćih lokalaca i rozikasto–crvenih stranih turista, udobno zavaljenih u fotelje sa čibukom u ustima, probudila je energija koja je imala simboličku moć uragana Katrina.
Iako je ovaj banjalučki bend bio potpuno nepoznat splitskoj publici, pjesme sa prvog albuma – Munjočitači, Disko juice, Triptease – kao i nove Coll mind, Shangaaj funk i What, odlično su prihvaćene. Koncert je bio prilika da se novi materijal, već osmišljen i pripremljen, isproba pred nepoznatom publikom. I – dopalo im se! Tražili su bis, ali su momci u plavim košuljama, koji su zakasnili na koncert, bili neumoljivi. Da ne kažemo da je samo Banja Luka grad sa najrigoroznijom komunalnom inspekcijom na svijetu.
Najavljena kao početak promocije drugog albuma, ova priča se naprasno završava u Splitu, ne dočekavši svoju dubrovačku završnicu. Naime, negdje na putu između Splita i Dubrovnika obijen im je kombi, a sva oprema je – najblaže rečeno – završila u pogrešnim rukama.
Ista stvar desila se i mnogim drugim bendovima prije njih (Sonic Youth, Vasil Hadžimanov – samo su oni imali iza sebe tim ljudi koji se pobrinuo da se ukradeno vrlo brzo nadoknadi). Jubbooko, nažalost, nisu bili te sreće.
Komentari
Trenutno nema komentara.
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali tekstove.