Tumbanje ’09.

Koncipiran kao vrhunska zabava čija je svrha da promoviše onu vrstu muzike (i zabave) koja se, paradoksalno, rijetko sreće po lokalnim klubovima, Nektar Demofest je i ove godine održan na Kastelu, staroj rimsko-turskoj banjalučkoj tvrđavi uz samu obalu Vrbasa. Trideset tri mlada benda iz Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije takmičila su se za nagrade koje su ove godine bile, kako je i najavljivano, dosta vrijednije nego prošle.

U organizaciji marketinške agencije Aqurius Ogilvy, potpomognut Nektar pivarom sa jedne i gradskim vlastima s druge strane, festival je skraćen na četiri dana u koja je stalo sve što ima bilo kakve veze sa muzikom: od izložbe rock fotografije, preko projekcije filmova i muzičkih radionica, do skateboard takmičenja.

Ipak, najbitnija (i ne baš mudra) promjena je bila to da su demo bendovi imali samo jednu šansu, tj. da su uživo mogli odsvirati samo jednu od dvije pjesme kojim su se prijavili na festival. Izuzetak ovog pravila važio je samo za posljednje veče, kada su finalisti mogli, ali ne i morali, da uživo predstave drugu pjesmu. Takođe, ulazak na Kastel je i ove godine bio besplatan - radilo se o demo bendovima, koncertima revijalnih izvođača ili after party nastupima.

Već prvog dana se moglo primijetiti da su organizatori imali na umu svaku sitnicu, počevši od press službe koja je bila 24 sata na usluzi kolegama, poklona za posjetioce, obezbjeđenja, preko savršene bine, zvuka i rasvjete.

Festival je počeo u četvrtak, 23. jula, svečanim otvaranjem na tvrđavi i takmičenjem prvih bendova. Inače, publika i žiri su tri noći gledali po 11 bendova od kojih su dalje mogla proći samo po tri, da bi se na kraju njih devet nastupilo u finalnoj noći festivala.

Iako se žanrovski raspon prijavljenih grupa kretao od popa do metala, prvo veče je preovladao alter-zvuk, a prvi izvođači koji su izborili učešće u finale bili su Koh iz Karlovca koji spajaju moderni alternativni rock metal sa industrial/elektronske elementima, solo izvođač na akustičnoj gitari Constantine Odessa iz Skoplja, te takođe akustični sastav Monera iz Beograda, koji najviše podsjećaju na Days Of The New.

Potom je red došao na zvijezde večeri Kosheen, čiji je nastup ispunio tvrđavu do posljednjeg mjesta, pa se procjenjuje da je bilo prisutno oko 7.000 posjetilaca. Da je organizator ovim izborom napravio pun pogodak govori i činjenica da je u istom terminu na gradskom stadionu Lenny Kravitz (nastup nevezan za NDF) uspio okupiti tek polovinu Kosheenovih posjetilaca.

Oni kojima ovo nije bilo dovoljno u ponoć su na drugoj i manjoj bini Demofesta u sklopu after party programa mogli da uživaju u perfektnom nastupu banjalučkog etno-dub/drum’n’ bass benda Sopot.

Sljedećeg dana je održana radionica Sat sa Đanijem, gdje je Đani Pervan (Cargo Orkestar) govorio o sviranju, snimanju i produciranju bubnjeva.

Drugo takmičarsko veče bilo je najviše obojeno distorziranim zvukom, koji je prijao i žiriju. Dalje su prošla četiri benda: Synergy iz Tuzle, Prophaganda iz Zagreba koja neodoljivo podsjeća na Negative, banjalučki stoner metalci Tanker, te Memlah iz Zrenjanina, čiju osnovu čini dub zvuk pomiješan sa jazzom.

Revijalni dio bio je rezervisan bio za hm/hc Magmu, koja je na prošlogodišnjem Demofestu osvojila drugo mjesto, te za Therapy? koji su promovisali novi album Crooked Timber. Magma je praktično oduvala sve one koji su bili skeptični glede njihovog prošlogodišnjeg statusa, a harizmatična pojava pjevača Dorkina i reakcija publike mogu da budu pokazatelj kako za domaći metal možda stižu bolji dani.

Ono što je Magma rasplamsala, Therapy? nisu uspjeli da ugase, iako je to bila prilično mlaka svirka. Nakon čestih povika: “Make some fuckin’ noise!”, mogli smo samo da se upitamo ko tu, u stvari, treba da napravi buku. Diane, Screamager i Nowhere su koliko-toliko uspjeli da izvuku stvar. Od benda njihovog renomea mnogo više očekivalo.

After party druge večeri bio je rezervisan za još jedan banjalučki bend, reggae sastav Post Scriptum, jedan od prošlogodišnjih učesnika NDF-a. Sa jednim albumom iza sebe (i jednim u pripremi), oni svakim nastupom privlače sve više fanova i sve su usviraniji.

Subota je donijela još jedno radioničko druženje, ovog puta sa prošlogodišnjim revijalnim izvođačem Marčelom, koji je uglavnom pričao o pisanju, i bilo je nemoguće ne primijetiti veliki broj fanova koji su došli da ga saslušaju. Takođe, na centalnom Trgu Krajine održano je skateboard takmičenje Tumbanje 05.

Takmičarsko veče predstavilo je bendove različitih žanrova i stilova, ali je žiri ovog puta bio naklonjen nešto mekšem zvuku, pa su tako dalje prošla dva reggae sastava: Irie FM (reggae, jazz) i Zaa iz Kruševca koji takođe sviraju i ska. Treći kojem je žiri dodijelio propusnicu za finalno veče je bio electro bend Discopath iz Splita.

Revijalni dio počeo je svirkom Tripcyclea koji je prošle godine osvojio treće mjesto, a uz predstavljanje debija Beep. Perfektna svirka i upečtljiv scenski nastup! Nakon njih na pozornicu su izašli Nouvelle Vague: jedan za drugim ređali su se hitovi Bauhausa, Joy Divisiona, Clasha, Sex Pistolsa, presvučeni u nove bossa nova i jazzy pop aranžmane. Francuzi su se potrudili da ih niko ne zaboravi. Prošlogodišnji dobitnik nagrade publike Grof Đuraz je nastupio na after partyju, gdje je predstavio i novi album na kojem gostuju Marčelo i Mario iz grupe Zoster.

Poslednji/četvrti dan Demofesta počeo je radionicom KUD Idijota Saleta Verude i nastavljen promocijom albuma Track One prošlogodišnjih pobjednika KillingJazzHardCoreBaby.

Prohladno takmičarsko veče otvorili su bendovi koji su prošli u finale, nakon čega je održan revijalni dio programa na početku kog su nastupili KillingJazzHardCoreBaby. Siguran i samouvjeren koncert je bio odlična uvertira za proglašenje pobjednika.

A onda je došao red na ono što su svi iščekivali – Asian Dub Foundation. Rekordna posjeta na Kastelu bi trebala dovoljno da govori, ali nastup ADF-a je bio više nego energičan u svakom smislu. Presjek 11 albuma bio je više nego dovoljan da cijela tvrđava pleše uz novu postavu jednog od najcijenjenijih negitarskih bendova današnjice.

Njihovim nastupom je i zvanično završen ovogodišnji Demofest, a za raspoloženje kasnije, ko je još uvijek imao snage da stoji i/ili igra, na after party bini su svirali Afrodizijak, te DJ Rahmanee iz Beograda.

Sada kada je Demofest završen i kad su se utisci slegli, Banjalučani imaju pravo da se zapitaju da li vrijeme koje se ovdje posvećuje rokenrolu mora biti omeđeno na četiri dana. Ne bukvalno, dakako, ali ono što je alarmantno jeste činjenica da Banja Luka, recimo, nema klub za jednu dobru svirku lokalnog karaktera, osim ako se nemaju na umu mali i zagušljivi lokali koji su odavno postali sinonim za ovakve nastupe, a istovremeno i najbolja (čitaj: jedina) moguća solucija.

Dalje, jasno je da Banja Luka ima potencijal kad je publika u pitanju, ali da li je ta publika samo ona kritična masa čija brojnost treba da bude dostignuta samo cifre radi ili ipak možemo govoriti o publici koja je u stanju (i treba) da kritikuje postojeću postavku stvari? Treba se sjetiti prošlogodišnjeg filmskog festivala BLIFF koji je pompezno najavljivan, održan uz buljuk gostiju i koji se ugasio odmah nakon premijere, jer je bilo suludo praviti takvo jedno okupljanje u gradu bez filmske produkcije.

Na kraju, u tom kontekstu, ne bi bilo loše vratiti se onome što treba biti tema ovog teksta: bendovima. Praksa je pokazala da banjalučka scena iz nekog razloga još uvijek nije izbacila neko bitnije ime, ali dok ima bendova, postoji i nada... i dalje.

Takođe, sljedeći logičan korak i „sitnica“ koju Banja Luka treba prevazići su muzički studiji i, naravno, muzička produkcija, koje ovaj grad nema.. i dalje.

Nektar Demo Fest može da bude odličan početak, ali samo početak.