More Light

(Ignition)


"And these critics - People who write about music - are often enablers and have a little or no sense of the history or purpose of the music. While they purport to write about the groups on their blog or magazine, they instead type about themselves and also their incidental relationship to the music" - Ian F. Svenonius - Supernatural Strategies For Making a R'n'R Group.

Treći deo serije legendarnih kompilacija Nuggets: Children of Nuggets, krasi i Gentle Tuesday, pesma na tragu The Byrdsa prvobitno objavljena na debiju Sonic Flower Groove (1987) grupe Primal Scream. Zajedno u društvu Bevis Fronda i Teenage Fancluba, prvi je korak u jednoj od brojnih promena pravaca kretanja autorskog dua nekadašnjeg bubnjara Jesus and Marry Chain, Bobbyja Gillespieja i vernog saborca Andrewa Innesa. Za manje upućene, prvi danas peva i tapše rukama, drugi svira gitare i klavijature, ali i nešto što se zove "sleepdrone".  

Četiri godine posle starta, prvi veliki komercijalni uspeh - Screamadelica. Bio je to i jedan od prvih i "onih" albuma "trendsetera" koji u braku Stones "gruvova" i plesnih rejv elemenata omladini pokušava da povrati/nametne nadu u hipi san njihovih roditelja. Hitovi Loaded, Higher Than the Sun i Mnogi drugi u saradnji sa Andrewom Whiterallom, Orb i Jahom Wobbleom, samo su utvrdili ionako tesnu vezu koju Primal Scream sa svojim producentima-inspiratorima održavaju do današnjeg dana.

Znači od početaka, saradnje sa Mayo Thompsonom, preko Jimmyja Millera (opet Stonesi), Georga Clintona, Youth i drugih zvučnih imena, pa završno sa Davidom Holmsom na More Light. Holmes je učestvovao i na verovatno najboljem izdanku dosadašnjeg opusa: XTRMNTR (2000). Istoriju rocka naime pišu neki od njenih najvećih gubitnika - producenti.

Iako ovaj put izostaje Bomb the Pentagon, u svojoj najnovijoj postavi i inkarnaciji, rokeri privatno i na sceni, ostaju verni ulozi mesija bez razloga i buntovnika s razlogom. Mada...
...pitanje je koliko će to da znači nekome ko je njihove literarne junake u vidu kameleona (pro)čitao na sopstvenoj koži?
"Better read your Marx & Engels/Get a strategy/Be a situationist/Like Guy Debord/Express yourself in protest" iz Hit the void pre je nostalgični povratak u stare kanone/zablude i granice r'n'r carstva, nego pomeranje istih (kanona/zabluda i granica). Marx nije predvideo razvoj železnice i interneta, pa je tako promašio puno toga. Debord, tvorac The Game of War ispovedio se Agambenu: "I’m not a philosopher, I’m a strategist.". OK, onda malo o strategiji...
...gostujući tj. napukli "joint" glas Roberta Planta, legendarnog člana Led Zeppelina koji je direktno sa ulice svratio na Elimination Blues. Nostalgični "stejtment" i generalno - trend u kom teče najnovija epizoda serije svetlosni "deltabluz".

Jedan drugi veteran, Mark "Pop Group" Steward histerično ponavlja refren u laborističkoj priči iz svakodnevnice samohrane majke Culturcide. U nizu ekskluziviteta ističu se i šetnje u bestežinskom prostoru saksofonista Sun Ra Archestra, Marshalla Allena i Noela Scotta na River of Pain i Sideman. Nedostaje još samo pucketanje prašnjavih vinila i gramofonske igle.

Najduža, devetominutna 2013 sa saksofonskom temom koja bi glatko mogla da potiče sa nekog od Bowiejevih albuma iz berlinske faze, poput piste u maglovitoj noći, služi za gitarska manevriranja Kevina Shieldsa, povratnika iz dugogodišnjeg habitusa "majbladivalentajna".

Goodbuye Johnny, obrada i odavanje pošte pokojnom Jeffrey Lee Pierceu, jednom od prvih koji je uspeo da spoji "punk rock sa american roots". Ian F. Svenonius bi rekao: "There is nothing American loves more than Englishman". Čini se da je ta ljubav obostrana. Pa onda da naručimo još po jednu turu i da platimo, tj. zaključimo:
Zamerka: Čovek ponekad zaista nije siguran da li sluša album "David Holmes feat. Primal Scream" ili "Primal Scream feat. David Holmes".
Pohvala: Prošlo je prvo poluvreme ove godine. Geteovski rečeno, albumu "Više svetlosti" posle ovako zvučnih pojačanja u odbrani i napadu verovatno neće biti teško da se plasira u Ligu šampiona.