Robert Perišić

Omiljeni album i pesma?

Bit će da nije previše in, ali Ravno do dna, koncertni album Azre (1982)… Hm, da, nisam to već neko vrijeme poslušao (uopće se ne mogu sjetiti što sad slušam, linija mi nešto šteka), ali mi je Džoni “tada” nešto otvorio, neki rastrzani govor, drukčije ambicije ovog jezika, neke likove. On je stvarao likove (Krvava Meri, Miki, Marina, Čera, itd.) bolje nego većina pisaca. To mi je nešto značilo, utjecalo, a danas mi muzika puno manje znači… Slušam, nešto mi je okej, ali me ne mijenja. Znači, nije za mene važno.

Dakle, Džoni, budi dobar, Johnny be Good… pjesma.

Koncert koji ćeš uvek pamtiti?

Marko Brecelj u zagrebačkom klubu Đuro, jesen ‘88. Tek sam došao u Zagreb na faks, nisam baš upućen (nisam ja nešto previše “pratio”, više sam se motao po cesti), nemam pojma što taj Brecelj svira, znam samo da je iz prve postave Buldožera… Još se ja i frend dobro razbili prije koncerta, a onda počne ovaj Brecelj - ta njegova ironija, anti-nastup i izgled, sve to - baš je djelovalo... Bilo nas je 20-ak, službeno je to bio fijasko, ali evo, kad razmislim, to je taj koncert. 

Film?

Recimo, Čovjek kojeg nije bilo braće Coen. Klasičnu njihovu temu – mali čovjek koji se glupo upleo – ovdje su to napravili najozbiljnije a u suštini odvaljeno, kao i Brecelj gore.

Knjiga?

• Transatlantik, Witold Gombrowicz (1953);
• Sve što raste mora se sastati,  Flannery O' Connor (1965);
• Katedrala, Raymond Carver (1983);
• Gubitnik, Thomas Bernahard (1983),

...i tako dalje. Ima knjiga.

TV/radio emisija?

Volio sam crtić u 7:15h, al' su ga ukinuli... Radio emisija? Slabo. Ne mogu reći da ima u medijima nešto što me oduševljava.

Sajt?

Recimo, www.slobodnifilozofski.com, www.signandsight.com, www.spiked-online.com, www.theonion.com, itd. Koga zanima, moje novinske tekstove objavljuju na globus.jutarnji.hr.

Hobi?

Kad si pisac, što je dosta neisplativo, pa pritom treba još raditi za novine, onda bi imati hobi već bilo malo perverzno. Općenito, hobi mi je priča o nekome tko ima standardan posao, pa onda nešto sa strane radi, kao za dušu... Hobi je koncept građanskog života. Meni je hobi kad ne radim ništa. Jedva čekam da ovo odgovorim pa da mu se malo posvetim.

Putovanje koje bi voleo da se ponovi?

Recimo Gruzija 1996, konferencija mladih pisaca pod vrlo originalnim nazivom Peace & Tolerance. Sedam dana smo se motali po gruzijskoj unutrašnjosti. Gruzijci nisu ništa organizirali oko sadržaja te konferencije, osim opskrbe alkoholom.

Za koga navijaš? Kako? Ideš li na utakmice?

Dosta mi je nogometa. I drugih sportova. A i šah je nešto propao.

Pet istorijskih ličnosti koje bi pozvao na večeru?

Većina ljudi nije svjesna da preko knjiga možemo komunicirati s ličnostima udaljenim u prostoru i vremenu. Što se same večere tiče, pozvao bih Nastassju Kinski iz mladih dana, pod uvjetom da me ne upoznaje s ocem. 

Ko je tvoj alter-ego?

Pročitao sam, recimo, na nekom forumu da "sjedim u svim žirijima" književnih nagrada, a dosad nikad nisam sjedio ni u jednom žiriju. To je valjda taj alter-ego, on postoji na internetu.

Šta voliš da misliš o sebi?

Da sam sposoban da se izvučem iz ovoga.

Šta bi probao, a još nisi?

Ima toga previše.

Psuješ li? Zašto? Kako?

Da, kad ne mogu nešto naći. Di je? Di je?! Salve psovki proganjaju taj predmet, koji se onda još bolje sakrije.

Da li si zlopamtilo?

Donekle. Neke ljude prekrižim i zaboravim. Jel’ to zlopamćenje?

U koga ili šta veruješ?

U terenska istraživanja. Mislim prava. I u mišljenje.

Ko je prava žena?

Žena koju želiš vidjeti.

Zbog čega se kaješ?

Zbog objektivnih ograničenja... Iskreno: preveliko je to pitanje. Čovjek bi trebao promijeniti svijet, ali teško to ide.

Ko je genije?

Onaj tko je u glavi malo slobodniji, spletom okolnosti koji sliči na grešku.

Robert Perišić je…

Ime koje mi je oduvijek zvučalo preozbiljno, jer me proziva, kao kad profesor otvori dnevnik baš na tebe, a to se događa, kad pogledaš, svaki dan.