Mile Kekin

Omiljeni album?

Uf, đe me nađe... Closing Time Toma Waitsa. Ili Nebraska čak Springsteena. Volim te malo akustičnije i komornije albume. Od domaćih albuma, to je Ravno do dna od Azre.

Pesma?

Imam jako puno omiljenih pjesama, u iPodu ih imam milijardu. U zadnje vrijeme volim slušati Beirut, a pjesma je Nantes. To je zanimljiva kombinacija; savršena pjesma za sahrane i svadbe. Ne želim biti ograničen žanrom kad sviram. Ja slušam i Offspring i Green Day, a bend na koji sam baš otkinuo je Beirut. Znam da to nije pravovjerno i da će me mnogi optužiti za izdaju, ali meni je recimo i Zvonko Bogdan genijalan. Želim dati poruku da to uopće nije bitno. Bitno je da je dobra muzika.

Omiljeni film?

Od domaćih filmova omiljeni mi je Balkanski špijun. To mi je jedan od dražih filmova općenito. Tu je i Varljivo leto 1968, to mi je totalno češki srpski film, ako postoji taj žanr. Od stranh filmova, u posljednje vrijeme me je oduševio možda Rvač, s Mickeyjem Rourkom, a dopao mi se i The Curious Case of Benjamin Button. Od tih manjih filmova Stranputice, to je film koji bih mogao pogledati svaki dan, kao što čovjek može poslušati neki album svaki dan. To je film s užasno lijepom porukom o ljubavi i prijateljstvu, a bez obzira na to što nije uvijek vedar ipak je feelgood movie...

Od hrvatskih filmova svidjeli su mi se Armin, iako je to bosansko-hrvatska koprodukcija, tu je i Što je muškarac bez brkova. Problem je u tome što kinematografija ovog regiona uvijek krene iz komedije i završi u tugi i crnilu. Tako recimo i Karaula krene kao lagani film o služenju JNA, a završi u nekakvim deprama.

TV emisija?

Seinfeld mogu gledati u bilo koje doba dana ili noći, kao i englesku seriju Statisti (Extras), BBC-jev Office, Ricky Gervais je jedan od najboljih komičara današnjice.

Volim pogledati i Stankovićevu emisiju Nedjeljom u dva. Ne znam kakva je situacija ovdje, ali u Hrvatskoj se situacija u medijima, kada je riječ o emisijama koje obrađuju aktualne stvari, srozala na jedno nevjerojatno i besadržajno žutilo: sise, guzice... Čak i emisije u kojima si mogao čuti nešto pametno su se, nažalost, srozale na jedan jeftin glamur. Iskreno, malo je toga na hrvatskoj televiziji što bih ja mogao pogledati.

Sajt?

Osim Popboksa i niza sajtova koji se bave ljudskom seksualnošću, jako mi se sviđaju E-novine, jer pružaju utjehu da je nova tehnologija ipak donijela nešto dobro. Više nije toliko skupa proizvidnja kvalitetnih vijesti i tekstova. Tu je Internet Monitor, sajt s vijestima. Volim pogledati na YouTubeu razne stvari o izvođačima. Ta mogućnost da u bilo kom momentu nađeš bilo koju pjesmu je užasan komfor. Sad sam čuo da je filesharing samo još više popularizirao poznate izvođače, a male i dalje potisnuo na dno. Nije se desilo ono što su svi očekivali, a to je da će mali imati način da se plasiraju pred širim auditorijem. Proguta ih kvantitet.

Postoji li tuđa pesma za koju bi voleo da si je ti napisao?

Ima Kris Kristofferson pjesmu Sunday Morning Coming Down, to je jedna pjesma za koju sam poslije prvog slušanja pomislio: "Pička li mu materina, što nije mogao to ne napraviti, pa da se ja toga sjetim..." To je tako lijepa, topla, bolna i krasna pjesma o samoći. Baš muzičari mogu u njoj da se nađu, kad se budiš nedjeljom u nekom gradu u hotelu, i vrludaš onak’... Kombi kreće tek za sat vremena, osjećaš miris Sunday fried chicken...

Tom Waits je meni jedan od glavnih autoriteta što se tiče pjesama. Veliki sam njegov fan i volio bih da sam napisao 90 posto njegovih pjesama, ali eto... Bog ne raspoređuje jednako talenat, a ni mjesto ni vrijeme gdje čovjek živi.

Imaš li neki hobi?

Dosta pišem, sviram gitaru i dvaput tjedno igram mali nogomet s prijateljima koji većinom nemaju veze s muzikom... Poslije se skupa tuširamo, pijemo pivo, pričamo o nogometu, i to mi je super.

Omiljeni sportista?

Nikolaj Pešalov, bugarski dizač utega kojeg su svi zaboravili kad je osvojio nekoliko medalja za Hrvatsku. Jedan meni jako drag sportaš, koji priča jednu zanimljivu priču o tome kako te lako potroše kao sportaša. Ne bih htio biti sportaš. Razmišljao sam o tome, ali sam shvatio da oni imaju velikih psihičkih problema, jer već nakon 35. - 36. godine završe s karijerom, a to su godine u kojima se trenutno nalazim, pa mi to djeluje dosta bolno.

Putovanje?

Kuba. Bio sam tamo 16 dana s prijateljima i prijateljicama, rentali smo škodu favorit i vozili po Kubi. Svidjela mi se kao zemlja, iako sam shvatio da ona nije tako lijepa kako sam je ja tada doživio, ali na turistima ionako nije da zemlje doživaljavaju onakvim kakve jesu, nego da uživaju u njima. To mi je bilo jedno od ljepših putovanja u životu i nešto što bih svakome preporučio ako ima dovoljno novaca.

Za koga navijaš i kako?

Navijam za Hrvatsku kada su svjetska prvenstva, ali klupski ne navijam ni za koga. Ta naša liga je jedna crna rupa u kojoj se još kreću mračni likovi raznih menadžera, trenera i funkcionera. Svjetska prvenstva gledam otkako znam za sebe, moj otac ih je gledao i to mi je normalan stvar. Tada stvarno znam skrenuti s pameti i ako se igra negdje daleko, nije mi teško naviti sat u tri ujutro i gledati to. To je s intelektualne strane problematično i neobjašnjivo, ali svako ima neke svoje slabosti.

Pet istorijskih ličnosti koje bi voleo da pozoveš na večeru?

Volio bih malo razgovarati s Titom o tome što je on to točno radio i što je istina a što laž. I s Teslom bih volio praćakulati. Par riječi bih volio razmijeniti s Che Guevarom: koji mu je kurac bio da se vraća tamo u Boliviju kad je bio na Kubi, imao je fotelju, bio je ministar privrede i pred sobom je imao cijeli život. Volio bih upuznati i Jamesa Deana. Zanima me je li stvarno bio takav ili je samo glumio. Sadam Husein je peti, jer bih volio znati kako je on to funkcionirao! Šarolika ekipa.

Imaš li alter ego?

Moj alter ego je Mile napadač. Igrač pod špic koji se ne vraća u obranu, jer mu je to ispod časti. To sam ja.

Šta voliš da misliš o sebi?

To je jako nezahvalno, jer bi se moji prijatelji jako nasmijali kad bi čuli. Volim misliti o sebi da sam dobar prijatelj, da ne bih zajebao frenda. I da skupa sa svojim sastavom mogu zabaviti ljude da im ne bude dosadno.

Da li psuješ i kad?

Pokušavam skratiti, pogotovo jer imam dijete koje to može da razumije. Jako malo koristim religiozne psovke jer sam ateist, pa ne vidim smisla zašto bih psovao kad sam ateist. Uvijek me iznenade ljudi koji se kunu u vjeru, a onda sočno psuju tu istu vjeru. Općenito se trudim što manje psovati, ali to nije lako jer većinu vremena provodim u kombiju gdje se nakupi razloga. Psovku volim korisiti kao stilsku figuru, jer je užasno jaka. To je ono: "Jebem i tebe i tvoj biološki sat!" Ne postoji drugačiji način da se to kaže i to mi je tada legitimno.

Šta bi u životu probao, a nisi?

Volio bih vidjeti kako izgleda snimanje porno filmova – da li bih ja to mogao onako pod reflektorima. Zanima me i ronjenje, i to ono malo zajebanije. Imam nekakav strah od mora koji bih htio prevazići. Dosta sam slab plivač, a pošto sam ja iz jedne gastarbajterske familije mi smo jako malo vidjeli mora. Totalni sam kontinentalac. Skočio sam padobranom i to je bilo prelijepo, ali more me još zanima. Volio bih se popet i na Kilimandžaro, ali za to su potrebne pripreme.

Imaš li predmet od kojeg se ne odvajaš?

Nažalost, mobitel. Kada snimam Bitange i princeze vrlo često znam biti na stendbaju, što je užasan osjećaj, čisto da ne bi mogao češkat jajca doma.

Šta voliš kod Gajnica, a šta bi promenio?

Kod Gajnica volim taj kvartovski đir, da se ljudi ipak znaju. Tamo imaš par kafića gdje možeš doći i sam i da imaš s kim popričati jer je uvijek netko tu. Ono što ne volim je ono što se događa u Zagrebu, a vjerujem da je u Beogradu sličan problem, a to je divlja gradnja gdje se grade stisnute zgradurine bez zelenih površina pod uticajem te građevinske mafije koja trenutno vlada gradom Zagrebom. Ja ne znam kako će ljudi živjeti u tim zgradama, jer se paralelno s tim ne grade niti vrtići niti škole, i to je problem koji će uništiti ne samo kvart Gajnice. To je cijena divljeg kapitalizma u kojem se Hrvatska trenutno nalazi.

Imaš li omiljeno pivo ili neko drugo omiljeno piće?

U principu, pivo je moje omiljeno piće. Dosta sam nemiran lik, a pivo sedatira čovjeka, za razliku od žestokih pića koja te tjeraju na agresivu. Kad popijem rakiju, meni dođe da nekom razbijem pičku, a kad popijem pivo onda se smirim. Zajebavam se: pijem pivo a volim i crno vino.

Od piva volim pšenično pivo 0.5, u onim originalnim čašama, a to kod nas još uvijek nije popularno. Problem s tim pivom je u tome što ne može dugo stajati u bačvi, a kod nas nema prometa jer ljudi nisu navikli na ta kiselkasta piva. To mi je omiljeno pivo, pogotovo ljeti.

Šta je prava žena?

Prava žena je ona s kojom ti nije dosadno ako se zaglavi lift na par sati.

Bojiš li se starosti?

Pa, da. U filmu Opsesija, s Benom Kingsleyjem, sam nedavno čuo dobar citat: "Old age is not for pussies." To je stvarno tako, a ja bih starost volio dočekati hrabro i muški. Dostojanstveno.
 

Povezano:

• DOGAĐAJ Hladno Pivo u Hali sportova - Bitange bez princeza