Netipičnost pojave Discipline Kičme unutar uglavnom klišeizirenog sistema domaće rock scene izazivala je i još izaziva potpuno predvidljivo oprečne reakcije. Kako god, DAK je na Exitu srpskom rocku dala jedan od onih trenutaka kojim on dobija na svojoj relevantnosti, a sebe nametnula kao naš najvredniji sastav.
Na stranu činjenica da smo godinama unazad mogli da gledamo i bolje koncerte Kojinog kolektiva, poput onog stampeda energije koji su ka bašti SKC-a uputili Beat, Gofie Bebe i Koja pre osam godina: najvažnija tačka ovog nastupa je činjenica da sa glavne bine Exita nikad pre nije pušten tako radikalan domaći zvuk (u diskografskom smislu, moglo bi se govoriti o tački s koje je moguće krenuti u neizostavnu lustraciju PGP-a).
Možda čak istorijskom odlukom/pozivom Exitovih menadžera da Buca, Manja, PP i Koja nastupe u jednom od udarnih termina, pred 25.000 gledalaca na glavnoj festivalskoj bini, između australijskih razbijača Datsuns i novovekovnih čuvara gitarskog grala White Stripes, dug prema Koji samo je delimično vraćen. U tom smislu, sa zanimanjem očekujemo vest o tome koji će n.a.š bend ove godine nastupiti na glavnoj bini n.a.š.e.g. festivala.
Ovaj koncertni presek 23-godišnje karijere
Disciplin A Kitschme svedoči i o njegovoj davnašnjoj ambiciji na dva stvaralačka pogona: slika dopunjava i obogaćuje zvuk, ali nije njegov nadomestak. Multimedijalnost jeste jedna od ključnih odlika Kojine poetike, uključujući mladalačko zanimanje za strip, što će imati podjednak uticaj na brižljivo dizajniranu medijsku pojavnost – bilo u raskošnim (odevnim) ekstravagancijama ili dojmljivim povremenim prihvatanjima minimalističkog načela "manje je više".
Istovremeno, ovim video snimkom, tehnički beskprekornim, dovedene su možda do krajnjih granica osobenosti jednog opusa, atipičnog za domaću scenu, ali i uvek drugačijeg u odnosu na Zapad. Fascinacija zvukom koji kao da uvek potiču iz nekog drugog sveta, bavljenje avanturom i opasnošću kao svrhom i ishodištem radnje zajednički su većini od 12 ovih izvođenja.
Jedna od uzbudljivijih trenutaka nastupa je Kojin pozivi publici „ajmo, ajmo,
prijatelji naši”, u kojem pokazuje svoje ljudsko lice, razbijajući tezu kako tvrdoglavi usamljenici po pravilu moraju biti ili ćutljivi heroji ili luzeri. Pesma Iza devet brda koja potom sledi deluje kao finalizacija maštarije detinjstva svakog od nas o tome gde je moja snaga.
Na sceni koja pati od manjka ambicija i umišljenih genija olakšavajuće je saznanje da neko uspeva da ostane prirodan u svojom inaćenju i tvrdoglavosti. Kako je prkosno vodio vlastitu karijeru, takvu je Koja i ovog puta kompilaciju složio: samo se njegovom legendarnom nepredvidljivošću može objasniti izostanak Have You Ever Heard Of Any Other Rhytm ili Is That Really All sa ultimativnog londonskog debija I Think I See Myself On CCTV (1996) ili činjenica da s prvog albuma Discipline Kičme iz '83. nema nijedne pesme. Ipak, tu su Betmen Mandrak Fantom i Iza devet brda sa legendarne ploče Zeleni Zub na planeti dosade ('89) i Buka u modi sa naredne (Nova iznenađenja za nova pokolenjana - '91) u kojoj se bendu u furioznom izvođenju pridružuje Vuča iz Darkwood Duba.
Uživo sa Exita je potvrda kontinuiteta i vitalnosti jednog benda - bez obzira na to šta o njemu mislili zagovornici, ljuti protivnici i nezainteresovani posmatrači. Koncertna predanost autora na momente je zarazna: Uživo sa Exita je DVD koji vodi ka novom koncertu, ka uživljavanju u imaginarne okvire sveta jedne lepe i velike iluzije. Makar za trenutak, realnost je apstrahovana, zamenjena jednim, u sebe zatvorenim prostorom mitova domaće pop kulture u njenom najsvetlijem izdanju. Teško je tu razlučiti buku i legendu o njoj.
Kao i godinama unazad, to je bio i trenutak ohrabrenja za ostatak scene: ako imate talenta, ne postoji kanon koji se ne sme slomiti. Rock u tom slučaju možete svirati na dva bubnja, bez gitare, a što reče Žika Todorović jednom prilikom, ako treba – i na bambusu.
Hvala Manutuu, misija je ispunjena – dakako, ne i završena – a naredne domete joj je teško sagledati.
Kao što je simbolično rekla novinarka BBC Worlda dva dana kasnije na kraju priloga o festivalu Exit u kome je bilo reči i o Disciplini: "Rock and roll lives on. But we have to go”.
Komentari
Trenutno nema komentara.
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali tekstove.