Na prašnjavoj livadi ispred main stagea, juče oko 20h je bila upadljiva velika koncentracija ray ban naočara (što za sunce, što za 'lažni vid'), šarene odeće i kose, devojaka sa fajterkama i ogromnim lancima umesto ogrlica, i dečaka koji su obukli sestrine pantalone.
Sve u svemu, kao da su se svi utrkivali ko će svojom pojavom postići najviši stepen 'kuloće' u nu rave oblačenju.
Na prašnjavoj livadi ispred main stagea, juče oko 20h je bila upadljiva velika koncentracija ray ban naočara (što za sunce, što za 'lažni vid'), šarene odeće i kose, devojaka sa fajterkama i ogromnim lancima umesto ogrlica, i dečaka koji su obukli sestrine pantalone.
Sve u svemu, kao da su se svi utrkivali ko će svojom pojavom postići najviši stepen 'kuloće' u nu rave oblačenju.
A to je muzička etiketa koju su, naravno, novinari prilepili engleskom bendu Klaxons, koji je debi albumom pre tri godine neke zbunio, mnogima pružio dobru zabavu, a jednom malom, ali odabranom delu publike dao nešto što im je dugo nedostajalo: inteligentnu, neobičnu muziku uz koju može da se skače, peva iz sveg glasa, ali i zamišljeno pušta u mračnoj sobi.
Visoki Jamie Reynolds izlašao je na binu sa plavim balonom zakačenim za gitaru, Simon se nije češljao ko zna koliko dugo, a James iza klavijatura izgleda najopuštenije; u drugom planu su bili bubnjar i klavijaturista.
Publiku su (da li je to potrebno isticati?) mahom činili Britanci.
Bend daleko odskače od sada već pomalo pežorativne nu rave etikete, koja im nikako ne visi sa majica, niti izlazi iz zvučnika - u pitanju je dobra svirka koju krase pre svega, srčanost i energija.
Dečačka zbunjenost dobrim prijemom bila je vidljiva na Jamievom licu.
Bend je predstavio pesme sa dugo očekivanog novog albuma i več smo mogli da nazremo potencijalne hitove, ali su nas počastili i starim stvarima (Gravity's Rainbow, Golden Skanks, It's not over yet... ).
U trenucima kada su svirali hitove (npr. Golden Skanks), vrištanje devojaka je bila sasvim uobičajena reakcija.
Kolektivna katarza desila se tokom izvođenja poslednje pesme, Atlantis to Interzone, kada je već pao mrak i kada su bend, light show i publika napravili potpuni haos - klavijaturista je u jednom trenutku istrčao sa bine i pozdravio se sa ljudima u prvim redovima, a po iznenađenju benda koji nas je pitao "gde je on", videlo se da je u pitanju čista neposrednost.
Jedina zamerka ide organizatorima koji su Klaxonse stavili u rani termin (sigurno bi im više legli mrak i veća gužva), ali, bez obzira na to, otišli smo sa koncerta sa osmehom na licima i osećajem DA SMO ZAISTA SLUŠALI KLAXONSE, dok je ostatak publike nameštao frizure i čekao sledeći bend...
A. Milenković
FOTO: Stanislav Milojković
NAPOMENA:
Komentari ne odražavaju stav redakcije Popboksa već je ono što je u njima napisano isključivo stav autora komentara.
Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.
Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare, kao ni one čijim bi se objavljivanjem prekršio Zakon o javnom informisanju.
Ukoliko nam u komentaru ukažete na činjeničnu, gramatičku, slovnu, tehničku i sl. grešku, bićemo vam zahvalni i prosledićemo informaciju odgovornima u redakciji, ali taj komentar nećemo objaviti.
Komentare koji se tiču uređivačke politike nećemo objavljivati, sve predloge (i zamerke, pohvale...) koje imate možete nam poslati e-mailom.
Komentari