Horde pripitih, a možda i zaraženih Engleza i Balkanaca baš i nisu dobro okruženje za nežne ljude, ali Nežni Dalibor je sinoć na Exitovoj bini Fusion pružio svirku za meraklijsko slušanje.
S tekstovima čiju iskrenost neotesanci lako ne čuju (rutave su to uši!) i izgledom dečkića iz komšiluka, njima nije bilo lako da privuku pažnju veće publike, ali nekih dvestotinjak posetilaca ipak je došlo da sluša rokere koji samo magli pripadaju.
Horde pripitih, a možda i zaraženih Engleza i Balkanaca baš i nisu dobro okruženje za nežne ljude, ali Nežni Dalibor je sinoć na Exitovoj bini Fusion pružio svirku za meraklijsko slušanje.
S tekstovima čiju iskrenost neotesanci lako ne čuju (rutave su to uši!) i izgledom dečkića iz komšiluka, njima nije bilo lako da privuku pažnju veće publike, ali nekih dvestotinjak posetilaca ipak je došlo da sluša rokere koji samo magli pripadaju.
Osim toga, njihov nastup preklopio se sa svirkom Obojenog Programa na Main Stageu, što je svakako uticalo na posetu.
Zahvaljujući sjajnom ozvučenju na Fusionu, pesme Nežnog Dalibora sinoć su konačno mogle da zazvuče onako kako Ivica Marković (koji mi sve više liči na Jeffa Tweedyja) i drugari verovatno i žele da zvuče uživo. To je značajna promena u odnosu na sve one žice, kriva stojka, livingrumove i šipražja u kojima smo ih dosad slušali. Naravno, svaka čast klubovima koji vredno predstavljaju ne baš komercijalna imena, ali izgleda da tek u egzitovskim uslovima može zaista da se oceni kakav je neki srpski bend uživo.
A Nežni Dalibor je u ovom trenutku jedna usvirana i marljiva grupa koja svakim novim koncertom beleži fini pomak. Sve biće u redu zvučala je malo punije i monumentalnije nego inače, Metronom je precizniji, Kratka šetnja je malo duža i slađa, Ti si sam himničnija, a nove pesme heavy on Veliki Prezir...
Primetno je bilo da je i novu publiku na Fusionu činila vrlo slična ekipa onoj koja ih sluša u Beogradu, samo iz drugih krajeva zemlje i regiona. Daliborci mogu da dobace dalje i šire (pitajte Albaharija), ali teško će izbeći sudbinu spomenutog Velikog Prezira, jer ih cool rockeri smatraju za wussies.
Dok Arctic Monkeys to, valjda, nisu. Videli ste im frizurice i krpice.
Utisak koji je Nežni Dalibor ostavio sinoć na Fusion bini na Exitu pokazao je da je vreme odrastanja završeno.
Sledi zajebaniji deo: rast.
M. Vukelić
NAPOMENA:
Komentari ne odražavaju stav redakcije Popboksa već je ono što je u njima napisano isključivo stav autora komentara.
Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.
Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare, kao ni one čijim bi se objavljivanjem prekršio Zakon o javnom informisanju.
Ukoliko nam u komentaru ukažete na činjeničnu, gramatičku, slovnu, tehničku i sl. grešku, bićemo vam zahvalni i prosledićemo informaciju odgovornima u redakciji, ali taj komentar nećemo objaviti.
Komentare koji se tiču uređivačke politike nećemo objavljivati, sve predloge (i zamerke, pohvale...) koje imate možete nam poslati e-mailom.
Komentari