ZA KRAJ: Kako mi se dogodio hip hop festival
Sledi jedna crtica sa Petrovaradinske tvrđave, odnosno veoma indikativna koincidencija u prilog konačnom sudu o ovogodišnjem
Exitu.
U poslednja dva dana festivala posetilac je, naime, mogao da doživi neverovatno déja vu iskustvo, koje bi bilo prijatno samo zagriženom ljubitelju hip hop zvuka (koji verovatno tako zamišlja raj).
Naime, ukoliko ste u subotu ipak hteli da iz različitih razloga izbegnete nastup famoznog Snoop Dogga, i zatim, ako ste mislili da ćete to postići odlaskom na Fusion stage, mogli ste samo da naletite na ljute momke iz
Beogradskog Sindikata, mnogočlanu postavu koja je skakala po bini i delila svoj osećaj pravde zajedno sa najokorelijim fanovima.
Njihov nastup je bio zaista dobar, ali to nije od velikog značaja za ovaj napis.
Sledećeg dana, u nedelju, nastupili su Wu Tang Clan.
Na žalost, potencijalnim ljubiteljima drugačijeg zvuka (a nadam se da su organizatori razmatrali i sumanutu mogućnost da će biti i takvih), na Fusion stageu je bio baš u to vreme ponuđen Edo Maajka, o čijem odličnom nastupu možete da pročitate malo dalje.
U takvoj situaciji ipak je bilo teško oteti se utisku da je reč o žanrovskom festivalu, zaključak koji sigurno ne prija nekima od organizatora Exita.
Ovogodišnji Exit ostaće pod senkom neoborivog argumenta o nedostatku barem jednog velikog gitarskog imena.
Gitare su ovog puta ostale u zapećku.
A sećam se da je na velikoj bini jednom (davno) gitaru svirao Jack White.
N. Marić
Komentari
Trenutno nema komentara.
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali tekstove.