Sedmi album najpoznatijeg belog rep benda koji je nakon 28 godina karijere napokon posetio i Srbiju
Ne verujte onima koji, nemajući pametnija posla, sahranjuju srpski rokenrol. Naročito ne večito gluvim i lenjim domaćim diskografima, koji dopuštaju da se sve ono što bi u Londonu jednog leta krasilo naslovnu stranu NME-a, a narednog binu Glastonburyja, kod nas godinama zove “mlada grupa”.
Bilo je uzbudljivo. Biće još uzbudljivije. Evo i zašto...
Festival Exit je ove godine doživeo najveći proboj na zapadnoevropsko tržište. Još nije poznato koliko je uloženo u svrhu te kampanje (ove godine smo manje slušali kako britanski mediji favorizuju festival na Petrovaradinu), ali posle samo letimičnog pogleda na lineup utisak je da je Tvrđava sama za sebe stvarno postala brend
Nakon osmogodišnje studijske pauze, pred nama je treći po redu album jedne od najzagonetnijih hvaljenih beogradskih pop grupa. Album je sniman godinu dana pod producentskom palicom Draga Senića (Qrve). Sve pesme, njih devet, napisao je Nenad Jovanović, osim Noćne ptice, koja je delo tandema Metikoš/Krajač u interpretaciji Josipe Lisac
Zvanična verzija govori da je Građanin Kejn Orsona Wellesa značajan zbog svoje eksperimentalne aure – prvi put su isprobana radikalna rešenja u tretmanu filmskog jezika, poigravanje s dubinskim planom, subjektivni planovi bez subjekta, višekanalni zvuk, nelinearna montaža. Međutim, to pionirstvo u korišćenju ovih rediteljskih elementa pod velikim je znakom pitanja
Na Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu večeras počinje Exit 007, koji će trajati do nedelje, 15. jula