Ozbiljni pretendenti na Oskara za najbolju filmsku muziku nedavno su se našli u prilici da sednu za isti sto i za Hollywood Reporter kažu šta misle o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti filmske muzike.
Reč je o A.R. Rahmanu (Slumdog Millionaire), Howardu Shoreu (Doubt), Dannyju Elfmanu (Milk), Alexandreu Desplatu (The Curious Case of Benjamin Button) i Janu Kaczmareku (The Visitor).
Ozbiljni pretendenti na Oskara za najbolju filmsku muziku nedavno su se našli u prilici da sednu za isti sto i za Hollywood Reporter kažu šta misle o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti filmske muzike.
Reč je o A.R. Rahmanu (Slumdog Millionaire), Howardu Shoreu (Doubt), Dannyju Elfmanu (Milk), Alexandreu Desplatu (The Curious Case of Benjamin Button) i Janu Kaczmareku (The Visitor).
Na pitanje kako ocenjuje sadašnji položaj filmske muzike, Jan Kaczmarek kaže da je vreme velikih kompozitora poput Bernarda Herrmanna i Ericha Korngolda prošlo, jer kompozitori koriste mnogo suptilniji jezik.
A.R. Rahman smatra da je do te promene došlo jer režiseri ne vole velike melodije, pa će uvek reći: "Oh, pa to odvlači pažnju s mog filma!"
Howard Shore i Alexandre Desplat, međutim, smatraju da današnjem vremenu ništa posebno ne fali, i da je jednako uzbudljivo kao i bilo koji raniji period.
"Polje pred nama je potpuno otvoreno", kaže Desplat. "Zato volim filmsku muziku, jer možeš da probaš sve što poželiš."
Na njegovu ocenu da je uloga reditelja u pažnji koja će biti posvećena muzici ključna, Kaczmarek kaže da poslednja reč ipak pripada studiju.
"Jednom sam radio s rediteljem koji je imao poslednju verziju filma, ali su mu iz studija poručili: ’Da, možeš imati tu svoju verziju, ali onda film neće ići u 20.000 bisokopa, nego u pet sala.’"
Danny Elfman kaže da najbolja muzika često završi u filmovima s malim budžetom.
Kaczmarek na to kaže da je bez novca nemoguće napraviti dobru muziku, i da se to posebno vidi u njegovoj rodnoj Poljskoj, u kojoj je filmska industrija na samrti, dok je u vreme komunizma postojala podrška države, pa je bilo moguće i komponovati kvalitetnu muziku.
"Mislim da mi ovde govorimo o različitim vrstama filma", interveniše Desplat.
"Ono što se u Americi zove art film, u Francuskoj se prosto zove film (smeh). U takvim filmovima svi se trude na naprave nešto novo i uzbudljivo, da rizikuju. Više je slobode, pa ti ne treba neki veliki orkestar, nego ti je dovoljno samo nekoliko muzičara da bi napravio sasvim pristojno delo“, kaže Desplat.
NAPOMENA:
Komentari ne odražavaju stav redakcije Popboksa već je ono što je u njima napisano isključivo stav autora komentara.
Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.
Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare, kao ni one čijim bi se objavljivanjem prekršio Zakon o javnom informisanju.
Ukoliko nam u komentaru ukažete na činjeničnu, gramatičku, slovnu, tehničku i sl. grešku, bićemo vam zahvalni i prosledićemo informaciju odgovornima u redakciji, ali taj komentar nećemo objaviti.
Komentare koji se tiču uređivačke politike nećemo objavljivati, sve predloge (i zamerke, pohvale...) koje imate možete nam poslati e-mailom.
Komentari
Trenutno nema komentara.
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali tekstove.