Samo je rock ostao isti

Šta su vam prve asocijacije na Knin? U mirnodopskom periodu - kamen usijan od sunca, vino i loza, željeznica, a zatim - barikade na putu, rat, vojne uniforme, izbjegličke kolone, spaljene kuće... Da li vas je Knin ikad podsjećao na rock 'n' roll? Ako nije, trebalo je, jer ga je tamo bilo. Samo što je, kao i toliko puta prije i poslije, ostao u sijenci.

Lista prioriteta vjerovatno se neće promijeniti ni nakon izlaska knjige „Gubitnici“ sviraju historiju (Književna zajednica Vaso Pelagić, Banja Luka, 2009) za čiji izlazak najveću krivicu snosi njen autor Sanjin Štrbac. Možda će vam samo još jednom posvjedočiti da neki ljudi još nisu zaboravili da se neko jednom trudio da Uzvrati Udarac.

Podnaslov knjige - Kratak vodič kroz kninsku rock scenu, tradicionalnu muziku i novi tradicionalizam grada Knina, Kninske Krajine i Dalmatinskog zaleđa do 1995. godine - objašnjava čime se ona bavi... A u predgovoru se navodi da autorova namjera nije bila izrada enciklopedije, već samo kombinacija ličnih sjećanja na kninsku rock scenu i na “pjesme i bendove koji su bitni”, nadograđena ispovijestima njenih aktera i autora, te tuđih članaka na tu temu...

Neka vrsta dokumentovanih sjećanja na sve stvari koje su dovele do pojave bendova poput Machine Guna (grupa sa prvog Bombardiranja New Yorka), Todor, Todor, Krčma kod Đure seljaka, Tri Drugara, Džep..., koji su na jedan trenutak pokazali da i u Kninu ima onih koji misle svojom glavom, naročito uz električnu gitaru i bubanj. Nastanak bendova, geneza scene, uticaji, ključne pjesme i ključni ljudi, rijetki albumi poput odličnog Put za Nakovo (1989) Machine Guna ili posthumne kompilacije Svojom stranom ulice (2002)...

Sve je tu, od prvih šarmantno naivnih koraka, preko vrhunca početkom 90-ih do tragičnog kraja scene, ali i grada kakav je do tada postojao.

Takođe, autor se osvrće na etnotradiciju Kninske Krajine i dalmatinskog zaleđa, vokalne ansamble kakvi su Žegar Živi ili Jandrino Jato (prije komercijalizacije sa Danijelom i sličnim produktima), pjevači i svirači narodnih instrumenata Jandrija Baljak, Svetlana Spajić, Obrad Milić, Dinarke... Ljudi koji su se trudili i još se uvijek trude da sačuvaju izvorni zvuk tog “okeana krša i kamena”.

Čini se da nije niko zaobiđen, bez obzira na to koliko je važan i značajan njegov doprinos zvučnoj slici nekadašnjeg Knina. Ostalo je, naravno, stvar ličnih sklonosti.

Kompletan pozitivan utisak o knjizi narušavaju hronološka nesistematičnost i tehničke greške (lektura, prelom...), izazvane kako spontanim pristupom radu (lavovski dio vremena potrošen je na skupljanje materijala i potragu za širom svijeta rasijanim junacima priče), tako i manjkom finansijske podrške (za nju je najvećom dijelom zaslužan sam autor).

Ali, kao što smo već rekli, u startu nije bilo pretjeranih ambicija da se stvori stručno djelo, već da se na jednom mjestu zabilježi i ispriča nešto što se desilo različitim ljudima u različitom vremenu. Da se nadovežemo na jednu autorovu rečenicu o današnjem Kninu: “Sve se promijenilo, samo je kamen ostao isti”. Osim kamena, i rock je ostao isti. A to neće niko promijeniti, čak ni ova knjiga.

Povezano: Rocketroll