Popboks - LED ZEPPELIN - Mothership [s2]
Gledate arhiviranu verziju Popboksa
Popboks - web magazin za popularnu kulturu

Albumi · 10.12.2007. 10:36 · 4

LED ZEPPELIN

Mothership

(Atlantic/Mascom)

Na talasu punk prevrata u drugoj polovini 70-ih činilo se da će Zeppelini nepovratno otići u zaborav. Međutim, već sredinom naredne decenije bilo je očigledno da je reč o bendu koji prožima i oblikuje celokupnu modernu gitarsku muziku. Za večerašnji povratnički koncert pionira hard-rocka u Londonu ulaznicu je tražilo 25 miliona ljudi. Izbor „najbolje od“ delimično rasvetljava ovaj fenomen

Nebojša Marić

Ocena:
7


7/10

U oktobru 1968, nakon turneje po skandinavskim zemljama pod imenom New Yardbirds, Robert Plant, Jimmy Page, John Paul Jones i John Bonham su kao Led Zeppelin ušli u studio Olympic i za oko 30 sati snimili prvi, istoimeni album. Kritika je bila podozriva, no publika je u pesmama poput Good Times, Bad Times i Dazed and Confused očigledno čula nešto posebno. Ta posebnost se čuje i na početku ovogodišnjeg izbora pod nazivom Mothership.

U Good Times, Bad Times dominira neprestana ritmička igra u kojoj je gotovo svaki kutak instrumenta iskorišćen (ako vam ove pesme dospeju pod ruku, obratite pažnju na Bonhamove bubnjarske prelaze i pauze, kao i na Jonesove figure na basu). S druge strane, atmosfera u Dazed and Confused je dobijena “tehnikom” udaljavanja pojačala u odnosu na mikrofon, što obespokojava ako se imaju u vidu budžeti skorije pop rock produkcije i dobijeni rezultati u većini slučajeva.

Sa Dazed and Confused, odnosno s prvim albumom, Zeppelini su pokazali da im nisu potrebni posebni uslovi, efekti i vreme da bi napravili dobru muziku. Deo njihove magije dolazi od sposobnosti da se ograničenja preokrenu u preimućstva. Njihova grandioznost imala je uporište ne samo u sviračkom umeću i osećaju za gradaciju, već i u jednostavnosti i načinu razmišljanja koji i fizički prostor shvata kao instrument koji ostvaruje emocionalni učinak na slušaoca.

LED ZEPPELIN: Mothership

Prvi CD kompilacije Mothership obuhvata period zaključno s čuvenim “nepotpisanim” Četvrtim albumom (1971) i na njemu dominira prepoznatljiv zvuk benda – blues i rhythm ’n’ blues odsvirani energično i glasno. Na njemu su esencijalni trenuci rock muzike, poput Whole Lotta Love i Black Dog, a disk zatvara Stairway to Heaven. Drugi disk pruža uvid u šira interesovanja benda, ponajviše zbog reggae izleta u D’yer Mak’er i mračne No Quarter, koje su uspele da se nađu jedna pored druge i na albumu Houses of the Holy (1973).

Jedna od niti koju Mothership dobro prati jeste put od Dazed and Confused, preko valjajućeg ritma When the Levee Breaks, do velikih tema iz druge polovine karijere, pesama Kashmir (sa dvostrukog Physical Graffiti iz 1975) i Achilles Last Stand (s nepravedno potcenjenog Presence iz 1976), koje se nalaze na drugom disku Mothershipa.

Međutim, ovaj izbor preskače bitan segment jedinstvene karijere benda koji je diktirao svoje uslove industriji (menadžer Peter Grant je prvim ugovorom sa Atlanticom anonimnom bendu obezbedio najveću kreativnu slobodu i 200.000 dolara). Sa Trećeg albuma (1970) uvrštene su samo dve pesme: Immigrant Song i Since I’ve Been Loving You (koja je, u stvari, izostavljena sa Led Zeppelin II). Osim toga što ovakav odabir ne može da pruži ni nagoveštaj kako treći album zapravo zvuči, njime je slušalac uskraćen za uticaj koji su folk i ono što će se kasnije zvati world music imali na bend.

Nakon ovog “otkrića”, koje u početku nije baš najbolje prošlo kod kritike koja je čekala još pesama poput Whole Lotta Love, bend je stalno posezao za različitim lokalnim tradicijama, naročito istočnim (videti pod Kashmir). Između ostalog, česti boravci u Maroku, zatim snimci i nove pesme Pagea i Planta zabeležene u ovoj zemlji na albumu No Quarter (1994), kao i način na koji je Plant letos na Petrovaradinskoj tvrđavi najavio Gallows Pole, pokazuju koliko je ovaj uticaj bio snažan.

Mothership se, dakle, pre svega usredsređuje na treperenje ranog bluesa i Elvisa kod Zeppelina, i sigurno će poslužiti za pridobijanje novih “vernika”. Na njemu je predstavljen poslednji bend kojem je dato da tako jednostavnu stvar kao što je ritam rock muzike pretvori u najvažniju stvar na svetu. U njihovim rukama i glavama je čitavo rano blues rock nasleđe progovorilo direktno, intenzitetom koji se može čuti još samo kod Beatlesa i Stonesa. Rock muzika se od tada raspršila, ponekad je bila suviše promišljena i umetnički pretenciozna, a ponekad suviše “odsvirana”. Na Mothershipu se čuje da je kod Zeppelina to još bilo celovito.

* * *

DVD dodatak otvara snimak pesme We’re Gonna Groove, zabeležen u dvorani Royal Albert 9. januara 1970. godine. Ukoliko i dalje smatrate da su Led Zeppelin samo dosadan-pretenciozan-mator bend, gledanje ovog snimka predstavljaće pravi izazov. Na njemu se lepo vidi – drugi su se na bini “pokrivali”, Led Zeppelin su uživali.

Video:



Komentari

  • Gravatar for Meho Krljic
    Meho Krljic (gost) | 10.12.2007. 11.30.37
    Lepo i domaćinski, ali... samo sedmica???? Znao sam da mrziš metal!!!!
  • Gravatar for jesenji
    jesenji (gost) | 10.12.2007. 11.54.31
    lepo je autor primetio da su cepelini beskrajno uzivali u sviranju. treba pogledati neki od dvd-ova uzivo. nemoguce je ostati imun na toliku energiju i srecu.
  • Gravatar for Shehid
    Shehid (gost) | 11.12.2007. 08.31.34
    zanimljivo, ali na nekim od najboljih koncerata koje sam gledao u zivot, muzicari su odavali utisak tako nezainteresovanih osoba... ali to ne umanjuje vrednost Led Zalepelina... nego veceras idem na Pretty Thingse. njihov je gitarista tokom 60ih svirao u Stonesima (hm, ili?), Plant je skidao pokrete pevacha Phil Maysa, a Bowie obradio dve njihove pesme na Pinapsima... steta sto se malo vise ne pise o takovim sastavima. bok.
  • Gravatar for Pera Peric
    Pera Peric (gost) | 12.12.2007. 10.21.19
    plagijatori! ne zasluzuju nista. Ko opljacka Diksona gorece u vecnom ognju! Whole Lotta Love=You need love
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali tekstove.

NAPOMENA:

Komentari ne odražavaju stav redakcije Popboksa već je ono što je u njima napisano isključivo stav autora komentara.

Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.

Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare, kao ni one čijim bi se objavljivanjem prekršio Zakon o javnom informisanju.

Ukoliko nam u komentaru ukažete na činjeničnu, gramatičku, slovnu, tehničku i sl. grešku, bićemo vam zahvalni i prosledićemo informaciju odgovornima u redakciji, ali taj komentar nećemo objaviti.

Komentare koji se tiču uređivačke politike nećemo objavljivati, sve predloge (i zamerke, pohvale...) koje imate možete nam poslati e-mailom.